Crna Gora je relativno mlada paralamentarna demokrtaija, u kojoj je sticajem istotijskih okolnosti tradicija parlamentarizma osiromašena komunističkim režimom. 



 Šturi ustav koji donešen nakon nezavisnosti bez nacionalnog konsezusa, nije predvidio sva stanja u tipičnoj parlamentarnoj demokratiji. Opštost i nedorečenost ustava za vrijeme režima DPSa nije se ni mogla osjetiti, a kamo li izmjeriti posljedice ugoržavnja ustavnog poretka od strane jedne protokolarne funkcije u državi kao što je predsjednik. 



Dvije godine kohabitacije pokazale su da aktuelni predsjednik Države nije predsjednik svih građana, i sama ta činjenica ga delegitimiše da uopšte obavlja tu funkciju. Danas imamo na sceni nepoštovanje volje naroda koju u Skupštini Crne Gore tumače poslanici avgustovske paralmentarne većine, i tu Predjesnik Države brutalno krši drugi član Ustava



Član 2



Nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo.



Građanin vlast ostvaruje neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika.



Ne može se uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom.



Odbijanje Predsjednika Države da Miodraga Lekića predloži za mandatara u trenutku kada za to ima  jasan stav poslanika, predstavlja momenat kada mehanizam zaštite ustavnog poretka mora da djeluje. 



U takvim okolnostima gdje imamo ustavom nedefinisano stanje, da nakon pada Vlade nemamo ni izbore ni novog mandatara, Skupština kao temelj vlasti i čuvar ustavnosti Države je morala da proizvede mehenizam koji će prevazići nedorečenost ustava i vratiti poredak izmedju tri grane vlasti. 



Taj mehanizam jeste Zakon o predsjedniku, koji predstavlja razradu ustava, odnosno prevazilaženje njegove opštosti,  bez mjenjanja nadležnosti Predsjednika Države.



Crnogorski predsjednik po ustavu nema izvršnu funkciju, osim par protokolarnih uloga značajan je za imenovanje ambasadora i komandovanja vojskom na osnovu odluka savjeta za odbranu i bezbjednost. 



Skupština osim zakonodavne ima i vrlo važnu kontrolnu ulogu nad izvršnom vlašću. Dakle, čak kad bi funkcija predjesnika i u teoriji bila izvršna, Skupština Crne Gore bi i dalje imala kontrolni mehanizam.



Predsjednik Radničke partije



Maksim Vučinić