Postavljanje spomenika četničkog vojvode i komandanta iz Drugog svjetskog rata, Pavla Đurišića, izazvalo je veliku buru u crnogorskoj javnosti, ali i čitavom regionu. Nakon što je prvobitno postavljen ispred hrama Svete mati Paraskeve u selu Gornje Zaostro, u opštini Berane, gdje je mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije služio liturgiju, spomenik je posle intervencije policije premješten u crkvenu portu. Imavši to u vidu, portal IN4S je podsjetio na prilog Serbian Times-a koji su uradili intervju sa unukom Pavla Đurišića, Paul-om Đurišićem koji je ime dobio po svom pretku a koji danas živi u Feniksu u Arizoni.đ Cijela porodica Đurišić, predvođena Polovim ocem, bila je prinuđena da posle Drugog svjetskog rata emigrira u Ameriku, zbog progona od strane komunističkih vlasti u Jugoslaviji. -Jedino što ću o tome reći je da je bio zarobljen dvaput i dvaput pobjegao iz njemačkih zarobljeničkih logora. Što znači da je teško da je bio kolaboracionista. Ne volim da odgovaram na komunističke propagandne pamflete, ali to je jedna istorijska činjenica koju bih volio da mi objasne oni koji ga optužuju. Kako može istovremeno biti saradnik nacista i biti zarobljen u njihovim logorima? On ističe da su osjećanja njega i njegove porodice pomiješana zbog svega što se dešava u poslednje vrijeme… -Veoma sam ponosan i srećan zbog priznanja koje su mu Srpska pravoslavna crkva i građani odali, ali sam i tužan što komunisti i dalje kontrolišu zemlju tamo i nastavljaju da šire anti-četničku propagandu. Upitan da li će u skorije vreme obići sa porodicom Crnu Goru, Đurišić odgovara: -Ne, ne želim da idem tamo. Bio sam 2003. godine kada su komunisti prvi put pokušali da unište uspomene na mog djeda i njegove saborce. Ne želim da idem u Crnu Goru sve dok su komunisti tamo na vlasti i nastavljaju da progone mene i moju porodicu, zaključuje on. Pogled.me