Skorašnji događaji na fudbalskoj utakmici između Crne Gore i Hrvatske u Podgorici otvorili su snažnu društvenu raspravu o granicama mržnje, dostojanstva i ćutnje institucija. Dok se region još nosi sa uvredljivim porukama i ustaškim pokličima koji su odjeknuli sa tribina, Željko Čurović, u ime Saveza Srba iz Crne Gore, ukazuje na dublje i opasnije procese koji odavno tinjaju ispod površine - procese u kojima ćutanje postaje saučesništvo, a relativizacija mržnje postaje društvena norma.

Čurović poziva na preispitivanje vrijednosti, odnosa prema Srbima u Crnoj Gori i moralne odgovornosti onih koji odlučuju.

Živimo u dvadeset prvom vijeku, ispunjenom svim neljudskim osobinama koje ne pripadaju ljudskom soju.
Tako nam dođe sve neljudsko normalno i činimo sve da tu nenormalnu pojavu relativizujemo. A sve što je normalno, moralno i vrijedno ljudskog dostojanstva, prihvatamo kao iznenađenje, uz čuđenje: zar još postoji čojstvo u modernom vremenu ludila i razvrata?

U tom sunovratu ljudskog roda biramo lakšu stranu ljudskog ponora, da se ne izdvojimo iznad prosjeka mase koja je navukla ludačku košulju, koju i sami navlačimo bez obzira na posljedice - jer nam je u njoj komfornije.

Hrvatski ekstremizam i zapadna podrška

Nije mi za Zagreb, običnu palanku, koji nema čime ljudskim da se ponosi. Postali su centar nacizma za Balkan i to je njihova lična karta. Uz antisrpski narativ i zločine nad Srbima čuje se za njih. U tom poslu im pomaže kolektivni Zapad i hrani ih ideologijom četvrtog rajha kojim živimo u ovom vijeku.

Navikli smo na Hrvate koji nemaju stida. Njihovi zločini koje su činili kroz vrijeme postali su njihov ponos. Nije uzalud na jednom spomeniku u Bavarskoj, negdje iz sedamnaestog vijeka, zapisano: „Sačuvaj me Bože kuge i Hrvata.“

Konvertiti u Crnoj Gori

Brinu me oni konvertiti u Crnoj Gori koji su promijenili vjeru za večeru. Oni koji slušaju na svom kućnom pragu zločinačku parolu „Ubi, ubi Srbina“, i još pride, kao „dobri domaćini“, dočekuju ih po podgoričkim pabovima uz pjesme Tompsona koji slavi zločine nad srpskim narodom...

Zar im nijesu preči komšije i braća Srbi sa kojima dijele ulicu, ulaz u zgradu?

Bolesno ćutanje institucija

Taj muk Crnogoraca i crnogorskih zvaničnika (čast izuzecima) čuje se do neba!
Taj bratski i komšijski muk i relativizacija zločinačkih poruka boli do srži. Boli saznanje da su Srbi dobili još jednog mrzitelja u svojoj braći po krvi i vjeri - i vijekovnu potvrdu da je bratska mržnja najveća kad se useli u dušu nedozrelih i nedorečenih ljudi koji imaju poriv da se dokažu nečim, pa makar i mržnjom prema bližnjem.

Pa dođemo do sljedeće karakternе osobine onih koji grade svoju budućnost na mržnji i zločinima nad srpskim narodom:

Kroz šuplje im glave vjetar duva
Zera mozga za lijeka nema
Da načini zaklon od promaje.
Kako dune krivac il’ sjeverac
Tako zviždi isprana lobanja
Okrećući glavu vjetrovima...

Poniženje trećine stanovništva

Zabrinjavajuća je bezkičmenost zvanične Crne Gore u odnosu prema Hrvatskoj.
Još više zabrinjava odnos prema trećini stanovnika koji se Srbima zovu - koji su zvanično poniženi, uvrijeđeni, asimilovani, nacionalno oštećeni već osamdeset godina, a najviše posljednjih dvadeset.

Gubitak dostojanstva

Svjestan sam da kupimo mrve sa astala liberalno-korporativne hobotnice koje nemaju moralnog začina.
I nije sve u zaposlenju i punom tanjiru.

Nekada su se Crnogorci prepoznavali po čojstvu - danas po konvertitstvu.
To je ogromna razlika između naših predaka koji su ginuli za svoje i naše dostojanstvo.
Mi smo dostojanstvo izgubili. Kada se prisjetimo ljudskog dostojanstva, pozivamo se na pretke - jer je među nama to ostalo samo u tragovima.

Gospodo koja odlučujete u Crnoj Gori, vratite nam dostojanstvo da se prepoznajemo kao ljudi i poštujemo kao braća ili komšije...

U ime Saveza Srba iz Crne Gore
Željko Čurović

Nonus video: