Iako danas dan doživljavamo kao jedinstvenu cjelinu od 24 časa, prema staroj srpskoj tradiciji on je bio podijeljen na 18 posebnih dijelova, od kojih je svaki imao svoje značenje, ritam i simboliku. Ovo drevno tumačenje vremena, preneseno kroz narodnu predaju i običaje, otkriva kako su naši preci pratili prirodne cikluse i organizovali svakodnevni život mnogo detaljnije nego što to činimo danas.
Prema tom starom shvatanju, dijelovi dana imenovani su: prasvitanje, zora, svanuće, jutro, prijepodne, podne, posle podne, suton, sumrak, predveče, veče, mrak, neko doba noći, ponoć, gluho doba noći, prvi pjetli, drugi pjetli i, na kraju - treći pjetli.
Posebno mjesto zauzimala je zora, koja se smatrala najvažnijim dijelom dana. Upravo je zora simbolizovala trenutak izlaska sunca, početak novog dana, obnovu života i ritam prirode kojem se prilagođavala čitava zajednica.
Ovakva podjela dana ne govori samo o organizaciji vremena, već i o dubokoj povezanosti srpskog naroda sa prirodom, ritmovima svjetlosti i tame, te unutrašnjim osjećajem za vrijeme koji je bio precizniji od savremenih satnica.
Iako je takvo mjerenje vremena danas uglavnom zaboravljeno, ono ostaje dragocjeni dio kulturnog nasljeđa i svjedočanstvo života u skladu sa prirodom - života u kojem je svaki trenutak imao svoje ime i smisao.
Bonus video:
