Tek nakon što je SRJ bombardovana, kada su ubijene hiljade ljudi, Helena Ranta je pred kamerama pokazala originalni izvještaj iz Račka, u kojem je zaključeno da tijela pripadaju borcima OVK, a ne albanskim civilima.

Povratak Vilijama Vokera

Osokoljen sa 70.000 evra koji su mu legli na račun za pripremu knjige koja bi trebalo da „stavi pečat na istinu o Račku“, bivši šef Verifikacione komisije OEBS-a Vilijam Voker ponovo je stigao na Kosovo i Metohiju. Ovoga puta, njegov dolazak tempiran je uoči 27. godišnjice događaja koji su poslužili kao povod za bombardovanje Srbije, odnosno SR Jugoslavije 1999. godine.

Susret u Prištini

Vokera je, u pratnji supruge i saradnika, sinoć u Prištini dočekao „kosovski premijer” u ostavci Aljbin Kurti. Dvojica starih poznanika zadržala su se u dužem prijateljskom razgovoru.

Kurti je tom prilikom Vokeru ponovio „duboku zahvalnost za istorijsku ulogu koju je imao za narod Kosova u razotkrivanju genocidnih zločina Srbije, za dragocjeno prijateljstvo koje se nastavlja i za njegovu nepokolebljivu posvećenost istini i pravdi“.

Komemoracija u Štimlju

Sa svoje strane, Vilijam Voker nije bio previše govorljiv. Kurtiju je čestitao pobjedu na izborima, a razgovaralo se i o današnjoj komemoraciji u Štimlju, na kojoj će obojica učestvovati.

Mediji u Prištini juče i danas puni su podsjećanja na Račak. Najavljen je i naučni skup o tome kako Srbija, prema njihovim tvrdnjama, prikriva ovaj „genocidni zločin“. Podsjeća se i da je 30. decembra prošle godine Specijalno tužilaštvo tzv. Kosova objavilo da je optužilo 21 osobu za „ratni zločin protiv civilnog stanovništva“, navodno zbog „masakra u Račku, gdje je 15. januara 1999. godine ubijeno 45 civila“.

Optužnica bez oružanog otpora

U medijima se naširoko navodi da su, prema optužnici, pripadnici 243. motorizovane brigade Prištinskog korpusa Treće armije Vojske SRJ, kao i pripadnici MUP-a Srbije, „opkolili Račak, granatirali selo, vršili pretrese od kuće do kuće, odvajali muškarce od žena i djece, prisiljavajući ih da napuste selo, dok su pritvoreni muškarci pogubljeni“.

Iz takvih navoda proizlazi tvrdnja da među Albancima u selu niko nije bio naoružan, niti je pružen bilo kakav otpor, već da su srpske snage izvršile masakr nad civilima – odnosno genocid, na čemu se u Prištini sve više insistira.

Verzija koja opstaje u zapadnim medijima

Interesantno je da verzija o „45 civila ubijenih u masakru u Račku“ opstaje i u medijima poput Radija Slobodna Evropa, koji je 30. decembra prenio vijest o optužnici protiv „21 osobe“.

Voker i povratak na KiM

Što se tiče Vilijama Vokera, primjetno je da je ove godine, na snimcima susreta sa Hašimom Tačijem, djelovao manje ganuto nego prošle, kada je u Prištini, uz 70.000 evra dobijenih za knjigu, promovisao svoj uradak o „istini u Račku“.

Tada je i Aljbin Kurti bio vidno ganut, a Vokerovu knjigu ocijenio kao „neprocjenjivo svjedočenje“ i „nezamjenjivo ogledalo“.

Račak kao „dan života“

Kurti je tada izjavio da knjiga „podsjeća na žrtve masakra u Račku i odaje počast svima koji su dali svoj život za slobodu Kosova“, dok je sam Voker rekao da je u Prištini kako bi „ubijedio ljude da pročitaju knjigu o stvarima koje su se desile tokom 1998. i 1999. godine“, dodajući da je Račak „jedan od dva-tri najvažnija dana u njegovom životu“.

Ako se izuzmu njegove slične operacije po Južnoj Americi – Nikaragvi, Hondurasu, El Salvadoru – kao i Bosni i Hercegovini, 15. januar 1999. godine bio je, po svemu sudeći, ključni dan u Vokerovoj karijeri.

Medijska konstrukcija povoda za bombardovanje

Tog jutra, američki obavještajac je svojim šefovima isporučio ono zbog čega je i poslat na Kosovo i Metohiju – montirani neposredni povod za bombardovanje SR Jugoslavije.

To što će se kasnije pokazati da je riječ o jednoj od najvećih medijskih i obavještajnih prevara vijeka nije imalo uticaja na dominantni narativ. RSE i danas ostaje pri tvrdnji da je riječ o „ubistvu 45 civila“.

„Ovo je masakr. Stojim ovdje. Mogu da vidim tijela“, čuje se na snimku načinjenom tog jutra, na kojem uzbuđeni Voker, iz jaruge iznad Račka, putem satelitskog telefona pred kamerama domaćih i stranih novinara izvještava tadašnjeg komandanta NATO za Evropu, generala Veslija Klarka.

Prećutane činjenice

U vijestima o optužnici nema podatka da su u oblasti sela Račak, od jula 1998. do januara 1999. godine, teroristi čija je baza bila u tom selu ubili 24 policajca, dok je 25 ranjeno.

Izostavljena je i činjenica da su akciju policije u Račku 14. i 15. januara pratili pripadnici misije OEBS-a, kojom je komandovao upravo Voker, kao i da su na terenu bile prisutne strane TV ekipe koje su mogle snimiti borbe i zauzimanje bunkera OVK.

Blokada istrage i pritisci

Uprkos svemu, Voker je narednog jutra izašao sa tvrdnjom o „masakru nad civilima“. Istražnoj sudiji Danici Marinković naredna tri dana nije bilo dozvoljeno da uđe u Račak.

Sudija je kasnije svjedočila da su ona i njen tim bili izloženi prijetnjama, te da je na njih pucano prilikom pokušaja ulaska u selo radi obavljanja uviđaja.

Svjedočenje koje je srušilo optužnicu

Sudija Marinković je više puta ponovila da su Vokerove tvrdnje o „masakru civila“ – laž, te da je istina bila poznata svima, uključujući i one koji su donijeli odluku o bombardovanju SRJ.

„U Račku nije bilo masakra civila, već legitimna akcija srpske policije protiv terorista OVK“, istakla je Marinkovićeva.

Tri dana kasnije, 18. januara, u selu je pronađena kuća koja je služila kao štab OVK, sa uniformama, spiskovima boraca i opremom.

„Sve te dokaze iznijela sam i u Hagu, gdje sam svjedočila u postupku protiv Slobodana Miloševića. Račak je otpao iz optužnice, što predstavlja veliku pobjedu države“, izjavila je Danica Marinković, naglašavajući da je Haški tribunal prihvatio činjenicu da masakra civila u Račku nije bilo.

Dokazi državnih istražitelja

Državni tim istražitelja tada je obezbijedio dokaze da su svih 37 identifikovanih lica u Račku, kao i troje neidentifikovanih, koristili oružje. Takozvana „parafinska rukavica“ kod svih je dala pozitivan rezultat.

Među stradalima bila je i jedna ženska osoba, ćerka zapovjednika OVK, koja je učestvovala u borbama u Račku u noći između 14. i 15. januara. Utvrđeno je i da je većina ubijenih nosila višeslojnu odjeću i vojničke cokule.

Prisustvo OEBS-a na terenu

Tokom obavljanja istražnih radnji u Račku, uz sudiju Marinković bila su prisutna i trojica pripadnika OEBS-a – dvojica Amerikanaca i jedan Italijan, za koje, kako je navela, „nije bilo dileme o čemu se radi“.

Finski patolozi i sporni zaključci

Srpskim istražnim organima priključili su se i patolozi iz Finske, predvođeni dr Helenom Rantom. Finski istražitelji osporili su metodu „parafinske rukavice“, ocjenjujući je kao „zastarjelu“.

Međutim, 17. marta, samo sedam dana prije početka bombardovanja SR Jugoslavije, Ranta je na konferenciji za medije u Prištini izjavila da se radi o „zločinu protiv čovječnosti“, tvrdeći da su u Račku stradali „nenaoružani civili“, jer „u džepovima nisu imali municiju“.

Knjiga napisana nakon bombardovanja

Tek kasnije, nakon što je Srbija već bombardovana, kada su bačene tone osiromašenog uranijuma, ubijene hiljade ljudi i nanesena ogromna materijalna šteta, Helena Ranta je napisala knjigu o ovom događaju.

U njoj je navela da je Vilijam Voker vršio pritisak na nju prilikom pisanja izvještaja, očekujući da ona podrži njegovu interpretaciju događaja.

Pritisci i zahtjev za riječ „masakr“

Ranta je svjedočila da je Voker insistirao da se u izvještaju koristi riječ „masakr“, te da ju je u jednom trenutku čak gađao olovkom, nezadovoljan njenim „profesionalnim pristupom“.

U autobiografiji je dalje navela da joj je Voker zamjerio i to što u izvještaju nije koristila dovoljno „ubjedljiv jezik“ kako bi opisala navodni zločin Srba.

Originalni izvještaj

Kasnije je Ranta pred kamerama pokazala originalni izvještaj iz Račka, u kojem je zaključeno da tijela pripadaju borcima OVK, a ne albanskim civilima.

Pogled.me/RT Balkan

Bonus video: