U Crnoj Gori ovih dana aktuelizovano je pitanje statusa srpskog jezika. Najprije je predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić najavio da bi bilo dobro da Crna Gora unese u Evropsku uniju (EU) i srpski jezik kao službeni, odnosno da i taj jezik postane, pored već službenog jezika, jezik koji bi bio ravnopravno prihvaćen u Evropskoj uniji.

Demokratska narodna partija (DNP) Milana Kneževića postavila je svojim ministrima kao obavezujući potez da u Vladi Crne Gore iniciraju ustavne promjene o normiranju srpskog jezika kao službenog.

Time bi se napokon ispravila nepravda prema svima koji u Crnoj Gori govore srpskim jezikom, a kojih je prema posljednjem popisu 269.307, odnosno 43,18 odsto, dok je crnogorski maternji jezik za njih 34 odsto ili 215.299.

Iako se ovo u javnosti nameće kao „identitetsko pitanje“, imajući u vidu rezultate popisa, ono je prije svega pitanje ljudskih prava, koje bi za jednu zemlju koja pretenduje da bude naredna članica Evropske unije trebalo da bude imperativ.

Zato bi, umjesto da na tome insistiraju samo partije koje predstavljaju Srbe, trebalo da se inicijativi pridruže i sve one stranke koje se zalažu za evropsku i demokratsku Crnu Goru.

Govoreći o ovoj temi za „Jutro na RT“, istoričar iz Nikšića Spasoje Tomić kaže da su crvene linije za Srbe u Crnoj Gori, ispod kojih se ne smije ići – da srpski jezik dobije status službenog jezika, pravo na dvojno državljanstvo, zastava i himna.

On je ukazao da se antisrpski narativ u Crnoj Gori širio od komunističkog perioda i doživio je svoj vrhunac rušenjem Njegoševe kapele na Lovćenu.

„Rušenje Njegoševe kapele bio je najveći antisrpski potez tadašnje komunističke vlasti, koji je podijelio društvo na Srbe koji su ostali Srbi i Crnogorce koji su počeli da se odvajaju od srpstva. Danas imamo jedan dio ljudi koji su Crnogorci, koji govore srpskim jezikom, idu u Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) i oni pripadaju srpskom jezičkom i crkvenom korpusu, dok su ovi drugi otišli na drugu stranu“, naveo je on.

Možda najbolji primjer o čemu je govorio sagovornik RT Balkan jeste predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, koji za sebe kaže da je Crnogorac, ali govori srpskim jezikom i ide u Srpsku pravoslavnu crkvu.

„Tražimo srpski jezik kao službeni jezik uz crnogorski. Želimo da naša djeca uče u školama srpski jezik, nećemo da uče crnogorski jezik koji je napravio Adnan Čirgić na govoru podgoričkih muslimana. Uz uvažavanje muslimana, zna se da je srpski jezik nešto što nije nastalo sada“, pojasnio je Tomić.

O dvojnom državljanstvu

Osvrnuo se i na dvojno državljanstvo i to što je svim manjinskim narodima u Crnoj Gori dozvoljeno da imaju dvojno državljanstvo, osim Srbima. Podsjetio je da su Srbi u Crnoj Gori državotvorni narod, da su Srbi stvorili Crnu Goru i da su se njeni vladari, poput Petrovića, deklarisali kao Srbi.

„Društveni dogovor oko srpskog jezika i dvojnog državljanstva mora biti napravljen da svi budu zadovoljni. Posebno Srbi u Crnoj Gori. U vrijeme komunizma mnoge stvari su gurane pod tepih. Toga više nema. Ako ih budemo gurali, one će nam se vratiti kao bumerang. Sada imamo tu priliku, jer imamo predstavnike Srba u vlasti“, rekao je Tomić.

Naveo je i da je bitno da se razgovara o toj temi, ali da se ne smije ići ispod crvenih linija. Ta pitanja se, kako kaže, moraju rješavati u narednih godinu, dvije.

Povratak DPS-a kao strašilo za Srbe

Zbog čvrstog stava, prije svega Demokratske narodne partije, u javnosti je počelo glasnije da se nagađa o povratku Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića na vlast.

Govoreći o tome, Tomić kaže da je prijetnja takozvanih građanskih stranaka da će pozvati DPS da im da podršku pucanje iz prazne puške.

„Oni DPS drže kao ‘strašilo’ za srpske stranke u Crnoj Gori, da će im biti politički partner i da mogu da ih uvedu u Vladu. Mislim da je priča oko DPS-a prijetnja praznom puškom“, naveo je Tomić.

Srpske stranke, kako je rekao, treba da insistiraju na identitetskim pitanjima, da ne treba da se odustaje od tih zahtjeva i da se „gura do krajnjih granica“.

„Milan Knežević pokrenuo je pitanje oko jezika, trobojke i državljanstva. Nema odustajanja od tih stvari, to su crvene linije od kojih srpski narod i srpske stranke ne mogu odustati. Takođe, bitno je da srpski predstavnici budu u vlasti. Mislim da ne treba da izlaze iz vlasti, već da sa partnerima naprave ozbiljan pritisak da se ti ciljevi ostvare“, rekao je on.

Međutim, Nova srpska demokratija (NSD) Andrije Mandića oglasila se porukom da podržava zahtjeve DNP-a, ali da za njih sada nije trenutak. Ovo je dovelo do nagađanja da su se prosrpske partije podijelile u Crnoj Gori.

Tomić kaže da srpski politički korpus mora biti jedinstven u Crnoj Gori i da na narednim parlamentarnim izborima 2027. godine izađe jedinstveno.

„Samo tako mogu riješiti identitetska pitanja“, poručuje Tomić.

Bonus video: