U selu Gornje Nerodimlje, u dolini rijeke Nerodimke, nalazio se jedan od najznačajnijih živih svjedoka srpske istorije - Bor cara Dušana. Drvo koje je, prema predanju, svojom rukom zasadio Stefan Dušan još 1336. godine, vjekovima je stajalo kao simbol trajanja, države i naroda.

Nerodimlje - prestonica i svetinja

Nerodimlje je u 14. i 15. vijeku bilo jedno od ključnih mjesta države Nemanjića. Na tom prostoru nalazio se:

  • dvor Nemanjića
  • više crkava i manastira: Svetih Arhangela, Svetog Stefana, Svetog Nikole, Svete Bogorodice
  • manastir posvećen caru Urošu, gdje je bio i sahranjen

U porti crkve Svetih Arhangela, na seoskom groblju, rastao je bor koji je preživio vijekove - i Turke, i ratove, i vrijeme.

Spomenik prirode i svjedok istorije

Ovaj bor nije bio samo legenda:

  • bio je spomenik prirode od 1995. godine
  • pripadao je vrsti munika - balkanski subendemit
  • dostizao visinu od oko 23 metra
  • bio je vitalan i plodonosan

Predstavljao je rijedak spoj istorije, prirode i identiteta.

Uništenje 1999. godine

Nakon ulaska međunarodnih snaga poslije rata na Kosovu, u junu 1999. godine, bor je posečen i zapaljen.

U istom periodu:

  • porušene su crkve i svetinje u Nerodimlju
  • uništeni su tragovi srednjovjekovne države
  • nestajali su simboli koji su vijekovima opstajali

Bor koji je odolio vjekovima turske okupacije - nije opstao u tom vremenu.

Iz pepela - novi život

Na mjestu porušene crkve i spaljenog stabla, iz zemlje su ponovo iznikli mladi borovi.

Iz pepela starog stabla, iznikao je novi život.

Ti izdanci, koji se ponovo uzdižu ka nebu, danas nose poruku:

  • da ono što je duboko ukorijenjeno - ne može biti uništeno
  • da se život obnavlja čak i kada se pokuša zatrti
  • da simboli ne nestaju, već se ponovo rađaju

„Rasti, rasti moj zeleni bore“ – pjesma koja traje

Narodna pjesma „Rasti, rasti moj zeleni bore“ upravo u ovom kontekstu dobija svoje puno značenje.

Bor u toj pjesmi nije samo drvo.
On je:

  • narod
  • država
  • trajanje

Njegov rast znači opstanak, uprkos svemu.

Danas, kada na mjestu spaljenog bora ponovo niču nova stabla, stih te pjesme ne zvuči kao metafora - već kao stvarnost:

rasti, rasti moj zeleni bore

Pogled/Miroslav Zavidović