Politički analitičar Nebojša Obrknežev ispričao je u emisiji „Nemoj da me maješ“ na Niš TV, kod glavnog i odgovornog urednika Bojana Avramovića, događaj iz privatnog života koji je predstavio kao primjer dubine političkih podjela u današnjoj Srbiji. Niš TV potvrđuje da je Obrknežev gostovao u toj emisiji i da je razgovor bio posvećen protestima, blokadama, Studentskoj listi i političkim tenzijama u društvu.
Prema Obrkneževljevim riječima, bliski prijatelj pozvao ga je na svadbu, ali je potom prijateljeva vjerenica odlučila da on ne treba da prisustvuje zato što je član Srpske napredne stranke.
„Mene je moj jedan najbolji prijatelj, ne mogu da kažem, bio pozvao na svadbu i ja sam bio oduševljen. I onda nije znao kako da mi saop[ti da me je njegova vjerenica vetirala i da niko od članova Srpske napredne stranke ne smije da dođe na svadbu“, ispričao je Obrknežev.
„To se stvarno desilo. Dvadeset minuta čovjek je opravdavao sebe. Onda sam ja shvatio... To je tužno, to je katastrofalno, to je tragedija našeg naroda“, nastavio je.
Obrknežev je ovaj događaj povezao sa političkom atmosferom koja je posljednjih mjeseci stvorena u Srbiji, posebno kritikujući odnos prema ljudima koji podržavaju vlast.
„Da za jednu ogromnu masu ljudi, većinski dio naroda, kažu da su krezubi, da su sendvičari, da su ovakvi, da su onakvi... Izvinite, sve je to naš narod“, rekao je Obrknežev.
Od političkog protivnika do nepoželjnog gosta
Ukoliko događaj koji Obrknežev opisuje posmatramo šire od jednog privatnog slučaja, on otvara ozbiljno pitanje: šta se događa sa društvom kada političko opredjeljenje prestane da bude razlog za raspravu, a postane kriterijum prema kojem odlučujemo ko je poželjan čak i na svadbi?
Srbija je ušla u period izrazite političke polarizacije. Studentski protesti u međuvremenu su prerasli i u izborni projekat... lista „Studentska lista - Studenti pobeđuju“ ima 250 kandidata, dok se na njoj, između ostalih, nalazi i sociolog Jovo Bakić, na 76. mjestu. Sami studenti tvrde da su kandidate birali kroz proces koji je trajao više od godinu dana i koji je uključivao plenume, razgovore i zajedničko odlučivanje.
Obrknežev, međutim, upravo Bakićev politički diskurs navodi kao jedan od primjera narativa za koji smatra da produbljuje podjele.
To je njegov politički stav. Ali slučaj koji je opisao otvara prostor za mnogo šire pitanje koje ne zavisi od toga da li neko podržava vlast, opoziciju ili Studentsku listu.
Kada ćutanje preraste u priklanjanje glasnijoj strani
Već duže vrijeme vrijedi posmatrati jedan fenomen koji se može prepoznati u politički polarizovanim društvima.
Dio ljudi, suočen sa snažnim pritiskom neposrednog okruženja, ne mora samo da prećuti svoje mišljenje. Može početi da se priklanja strani koju doživljava kao glasniju, društveno prihvatljiviju ili agresivniju prema neistomišljenicima.
U početku motiv ne mora biti ideološki.
Čovjek jednostavno ne želi da bude ismijan. Ne želi etiketu. Ne želi raspravu na poslu, neprijatnost među prijateljima ili svađu u porodici. Ne želi da ga na društvenim mrežama proglase „krezubim“, „sendvičarem“, „botom“ ili nekom drugom etiketom samo zato što ne dijeli dominantan stav njegovog društvenog kruga.
Zato prvo ćuti.
Onda počinje da se prilagođava.
A upravo tu počinje mnogo zanimljiviji psihološki i društveni proces.
Juče je ćutao, danas ponavlja, sjutra vjeruje
Čovjek koji je juče ćutao da ne bi bio obilježen danas može početi da ponavlja stavove svoje okoline, a vremenom ih prihvatiti kao sopstvene.
Društvene mreže taj proces mogu dodatno da pojačaju. Kada korisnik svakodnevno prati desetine ili stotine organizovanih i dobro koordinisanih naloga sa sličnim političkim pogledom, dobija sliku svijeta u kojoj gotovo svi oko njega navodno razmišljaju jednako.
Svaki novi lajk, komentar i viralna objava djeluju kao nova potvrda.
Nastaje zatvoren sistem međusobnog potvrđivanja.
Ali društvena mreža nije biračko mjesto, algoritamski formiran krug nije reprezentativan uzorak stanovništva, a hiljade istomišljenika na ekranu nijesu dokaz da isto misli čitava država.
To važi za sve političke tabore.
Kada politička grupa samu sebe radikalizuje
Sljedeća faza može biti još opasnija - grupna polarizacija.
U politički homogenom okruženju nije uvijek dovoljno ponavljati jučerašnji stav. Članovi grupe međusobno se potvrđuju, a najradikalnija poruka nerijetko dobija najveću pažnju.
Granica prihvatljivog tada počinje da se pomjera.
Ono što bi prije nekoliko mjeseci djelovalo nepristojno danas izaziva smijeh. Ono što je juče bilo ekstremno danas postaje „normalno“, a sjutra se pojavljuje još radikalnija formulacija.
Upravo zbog toga poruke o „jahanju“, „vješanju“, „rudnicima“ ili kolektivnom kažnjavanju političkih protivnika treba posmatrati ozbiljno kada se zaista pojave, bez obzira na to iz kojeg političkog tabora dolaze.
Politički protivnik tada više nije građanin koji drugačije glasa.
On postaje neprijatelj.
Iluzija jednoglasnosti
Tu nastaje paradoks.
Što je cijena drugačijeg mišljenja veća, manje ljudi želi javno da mu se prikloni. Tako se stvara utisak da „svi misle isto“.
Društvene mreže dodatno pojačavaju taj efekat: korisnik okružen istomišljenicima lako može povjerovati da njegov virtuelni krug predstavlja cijelo društvo. Što je uvjereniji da pripada ogromnoj većini, lakše prihvata sve oštriji odnos prema neistomišljenicima.
Obrkneževljev slučaj pokazuje dokle takva podjela može da stigne - prema njegovim riječima, politička pripadnost bila je dovoljna da postane nepoželjan čak i na svadbi bliskog prijatelja.
Svadba kao slika većeg problema
Obrkneževljeva priča pokazuje dokle politička polarizacija može da stigne. Prema njegovom svjedočenju, politička pripadnost postala je razlog da bude nepoželjan čak i na svadbi bliskog prijatelja.
Problem nastaje kada čovjeka više ne posmatramo kao pojedinca, već isključivo kao pripadnika suprotnog političkog tabora.
Zato Obrkneževljeva rečenica možda najbolje opisuje suštinu:
„Izvinite, sve je to naš narod.“
Bonus video:
Komentari (0)