Dok se izborno slavlje stišava, pred Studentskom listom otvara se niz ozbiljnih izazova koji bi mogli da odrede ne samo sudbinu cijele nacije već i trajanje nove vlasti. Četiri najveće zamke predstavljaju svojevrsno minsko polje kroz koje će novi politički akteri morati pažljivo da prođu, baš kao što je, manje-više, morao i Aleksandar Vučić.
Ubedljiva pobjeda Studentske liste i osvajanje apsolutne većine na izborima donijeli su istorijsku smjenu vlasti, ali i ogroman teret odgovornosti za one koji će u narednom periodu upravljati državom. Koliko dugo će se zadržati na vlasti, zavisiće u najvećoj mjeri od njihovih poteza.
Za stvari koje su obećavali svojim biračima moraće sami da se pobrinu kako bi ih ispunili u mjeri u kojoj ovi to očekuju od njih.
Tema ovog teksta, međutim, nešto je drugo. To su četiri stvari koje smo uslovno nazvali zamkama, od kojih su tri takve da će se Studentska lista i njena vlada s njima suočiti, iako ničim nijesu doprinijeli tome da ih takvi izazovi sačekaju.
Baš kao što se s tim izazovima nosio dok je bio predsjednik i Aleksandar Vučić, kojeg su, takođe, te tri stvari sačekale, narodski rečeno, ni krivog ni dužnog, jer su, prije svega, splet geopolitičkih okolnosti.
Dakle, da sumiramo, za postojanje tri od četiri zamke pomenute u naslovu nije bio kriv Aleksandar Vučić, koji je godinama pokušavao da balansira i neutrališe njihove efekte, a nijesu krivi ni pobjednici minulih izbora. Geopolitički vakuum ne postoji, a međunarodne okolnosti su neumoljive i ne dopuštaju čekanje.
Dok se slavlje stišava, pred Studentskom listom otvara se minsko polje sastavljeno od četiri ključne zamke, koje mogu odrediti sudbinu cijele zemlje, ali i trajanje same nove vlasti.
Sudbina NIS-a i Rafinerije Pančevo u trouglu Vašington – Moskva – Budimpešta
Jedna od najkompleksnijih tačaka spoticanja jeste pitanje Naftne industrije Srbije (NIS) i Rafinerije u Pančevu. Pregovori o potencijalnom preuzimanju koje vode mađarski MOL i ruski „Gasprom” ozbiljno su se odužili, ostavljajući energetski sektor u stanju strateške neizvjesnosti. Prethodna vlast je uspijevala da odloži radikalne rezove, ali prostor za manevar se sužava.
Nova vlast se svakako nalazi pred ozbiljnim pritiskom zapadnih centara moći, prije svega Sjedinjenih Američkih Država. Vašington insistira na potpunom prekidu energetske zavisnosti od Moskve i diversifikaciji izvora.
Svako dalje odugovlačenje pregovora zapadne administracije mogu protumačiti kao nedostatak političke volje. S druge strane, Rafinerija u Pančevu mora tehnološki i operativno nesmetano da funkcioniše kako bi se očuvala stabilnost domaćeg tržišta goriva, što novu vlast stavlja u makaze između ekonomskog opstanka i surovih geopolitičkih zahtjeva Amerike.
Ultimatum Marte Kos i dilema o referendumu
Evropske integracije Srbije dugo stagniraju. Nekima se činilo da će EU biti bolećiva po tom pitanju prema novoj vlasti, međutim, izjave Marte Kos razvejale su tu nadu.
Podsjetimo, evropska komesarka za proširenje rekla je, manje-više otvoreno, da daljeg napretka ka Uniji, a posebno pridruživanja, nema bez usklađivanja spoljne politike (čitaj: uvođenja sankcija Rusiji).
Jedan od lidera Studentske liste, akademik Radomir Saičić, poručio je, s druge strane, da sankcije nijesu rješenje i da ih nećemo uvoditi, dok je prvi na listi Ilija Srdanović pomenuo čak i referendum na kojem bi se narod izjasnio o tome.
Kako god, situacija se slikovito može opisati kao ona između čekića i nakovnja, a to, priznaćete, baš i nije obećavajuća polazna pozicija.
Energetski čvor i poruka Moskve da je za tango potrebno dvoje
Dok Zapad insistira na sankcijama Moskvi, energetska realnost Srbije i dalje je duboko vezana za ruski gas i naftu. Riječi portparola Kremlja i jednog od najbližih Putinovih saradnika Dmitrija Peskova da je Moskva spremna za dalju saradnju sa Srbijom, ali uz opasku da je „za tango potrebno dvoje”, predstavljaju jasnu poruku novim vlastima u Beogradu.
Rusija, nema sumnje, pažljivo skenira svaki potez Studentske liste, dok je svako u našoj zemlji svjestan da ne možemo preko noći promijeniti svoju energetsku infrastrukturu bez rizika od kolapsa industrije i dramatičnog skoka cijene gasa za građane. Gas, naime, zahvaljujući aranžmanu s Rusijom (ističe 31. decembra) plaćamo gotovo tri puta niže nego države EU.
Obuzdavanje revanšizma i politike osvete
Najveća unutrašnja zamka za novu vlast, koja nema veze s prethodne tri, može u potpunosti da uruši njen demokratski legitimitet ukoliko izostane adekvatna reakcija s te strane. To je prijetnja od nekontrolisanog revanšizma i osvete, kojima su određene društvene grupe, poput takozvanih zborova (ne svih, naravno), očigledno sklone. Tako smo prethodnih dana svjedočili upadima u firme, medije, razne ustanove, domove zdravlja…
Izvor: Kurir.rs
Bonus video:
Komentari (0)