Piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV Prva Crna Gora i osnivač portala „Borba“
 
Dva dana konstitutivne sjednice novog, 15. saziva Narodne skupštine Srbije bila su dovoljna da se ogoli suština nove političke realnosti u Beogradu. Oni koji su pomislili da će izborni rezultat od 25. oktobra značiti kraj jedne epohe i mirnu predaju političkog terena, u proteklih 48 sati dobili su jasan demanti direktno iz skupštinskih klupa.
 
Umjesto povlačenja, javnost je svjedočila povratku onog prepoznatljivog,beskompromisnog parlamentarnog borca kakav je Aleksandar Vučić bio prije nego što je preuzeo kormilo države — samo sada naoružanog četrnaestogodišnjim državničkim iskustvom i oslobođenog okova izvršne vlasti.
 

Psihološki preokret: Sloboda koja mijenja pravila igre

Četrnaest godina na vrhu države nosi specifičnu vrstu političkog tereta. Kada držite izvršnu vlast, svaki vaš dan je unaprijed zadat: morate da balansirate između različitih društvenih i međunarodnih interesa, da objašnjavate nepopularne odluke, da „potežete leđa“ za propuste ministara, direktora i čitavog aparata.
 
Međutim, onog trenutka kada se taj teret skine sa leđa, u politici nastupa paradoks koji mnogi ne predvide — igrač koji je do juče bio u stalnoj defanzivi braneći sistem, odjednom postaje potpuno slobodan da napada.
 
Upravo takvog Aleksandra Vučića gledali smo 17. i 18. novembra u Beogradu. Rasterećen obaveze da bilo kome polaže račune za rad administracije i javnih preduzeća, vratio se u svoje prirodno agregatno stanje — u direktnu političku borbu prsa u prsa.
U šahu postoji trenutak kada igrač, nakon što uđe u prividno podređenu poziciju, odjednom zaigra najopasnije: više nema šta da čuva, pa svaki njegov potez postaje direktan udarac na protivničkog kralja.
 

Izborni rezultat postavio je figure, ali ne diktira svaki potez

Početna matematika na tabli je jasna: Studentska lista osvojila je 140 mandata, lista okupljena oko Srpske napredne stranke 103 mandata, dok je sedam mandata pripalo manjinskim strankama. Nova većina, čiju poslaničku grupu predvodi Jovo Bakić, ima brojeve da preuzme odgovornost za parlament i formiranje vlade u zakonskom roku od 90 dana.
Međutim, izborna matematika odgovara samo na pitanje ko ima više ruku prilikom glasanja.
 
Svaka naredna sjednica otvara suštinska politička pitanja: ko postavlja teme, ko kontroliše ritam rasprave, ko prepoznaje protivničku grešku i ko javnosti ostavlja uvjerljiviji utisak. Upravo se na tom prostoru otvorila Vučićeva prilika.Ušavši u novu partiju sa slabije institucionalne pozicije, povukao je potez koji odmah otvara igru — ne dozvoljavajući da se izborni rezultat pretvori u sliku njegove političke nemoći.
 

Udarac prije nego što se vlast i formira: Razbijanje oreola bezgrešnosti

U modernoj politici najopasniji je onaj protivnik koji vam ne dozvoli ni „medeni mjesec“ na vlasti. Sve do ulaska u skupštinsku salu, pobjednici izbora uživali su u udobnoj zavjetrini kritike i protesta, gdje svaka parola zvuči lako, a svako obećanje djeluje ostvarivo. Konstituisanjem parlamenta, međutim, zavjesa je podignuta i nova većina je izašla na brisani prostor javnosti.
 
Vučić, sada na čelu poslaničke grupe „Aleksandar Vučić – Srbija pobeđuje“, nije čekao ni da se izabere predsjednik Skupštine, a kamoli nova vlada. Odmah je krenuo u ofanzivu i otvorio vatru po slabim tačkama nove većine:
  • Testiranje stručnosti i biografija: Kada neka politička grupacija svoj autoritet gradi na stručnosti,moralnoj superiornosti i preciznosti, protivnik nastoji da upravo te osobine podvrgne provjeri od prvog minuta. Tako je otvorena oštra polemika oko akademskog zvanja kandidata Studentske liste za predsjednika Skupštine Aleksandra Čupića i razlike između zvanja docenta i profesora, ali i pitanja vezana za njegovu imovinu i stanove.
  • Okupljanje sopstvenih redova: Dugačkim, sadržajnim obraćanjima sa govornice — uključujući govor od sat i četrdeset minuta prilikom obrazlaganja kandidature akademika Stojana Radenovića — Vučić se nije obraćao samo poslanicima u sali, već i svojim biračima i stranačkoj organizaciji. Velike partije poslije gubitka vlasti suočavaju se sa preispitivanjem i mogućim osipanjem, a lider koji odmah ulazi u sukob šalje jasnu poruku da politički centar i dalje čvrsto drži konce igre.
  • Strateška neodređenost: Ograđujući se od teza da je poraz bio koristan i poručujući da se porazu ne raduje, Vučić je zadržao takmičarski nerv, dok je najavom da neće provesti cijeli mandat u poslaničkim klupama kako bi otvorio prostor mlađim ljudima ostavio protivnike u neizvjesnosti oko svog narednog političkog poteza.

Šahovski gambit i borba za tempo u sali

Dok je za novu većinu prioritet bio da što brže završi raspravu i verifikuje pobjedu izborom rukovodstva parlamenta, Vučićev interes bio je suprotan: osvojiti prostor za političku debatu prije nego što većina institucionalno zaokruži početnu prednost.
 
U šahu je to klasičan gambit — žrtvuje se brzina formalnog raspleta kako bi se preuzela kontrola nad narativom.
 
Ta razlika u iskustvu i političkom instinktu postala je najočiglednija pred kraj drugog dana zasjedanja. Suočeni sa stalnim polemikama i nesnalaženjem u skupštinskoj tehnologiji, predstavnici Studentske liste su preko poslanika Jugoslava Gašića saopštili da odustaju od preostalih prijavljenih govornika kako bi ubrzali glasanje, da bi na kraju sjednice u znak protesta podizali Zbirku propisa Skupštine — potez koji je karakterističan za nemoćnu opoziciju, a ne za komotnu parlamentarnu većinu.
 
Nasuprot tome, Vučić je hladnokrvno tražio da se njihovi istupi evidentiraju za nastavak zasjedanja i najavio završetak izlaganja svog poslaničkog kluba za naredni dan do 13 časova. U krugu bliskom novoj vlasti to je odmah nazvano opstrukcijom i odugovlačenjem, ali je u očima javnosti ostala jasna slika: dok većina traži prečicu da skrati raspravu, opozicioni lider diktira ritam i intenzitet političkog susreta.
 

Teret vlasti prelazi na drugu stranu table

Prva dva dana zasjedanja, koja su okončana bez izbora predsjednika Skupštine, ogolila su dubok jaz između dugogodišnjeg državničkog iskustva i početnog snalaženja nove većine.
 
Pred Studentskom listom tek stoje najteži izazovi: održavanje jedinstva među heterogenim akterima i manjinskim partnerima poput Saveza vojvođanskih Mađara, balansiranje između visokih očekivanja ulice i zahtjeva međunarodnih faktora, te svakodnevno donošenje konkretnih odluka koje ne mogu zadovoljiti svakoga.
 
S druge strane, Aleksandar Vučić je skinuo okove izvršne vlasti i vratio se na teren na kojem se najbolje snalazi — u otvorenu parlamentarnu arenu.
 
Od danas pa nadalje, nova većina je ta koja mora da se brani,objašnjava i opravdava svaki svoj korak, dok joj preko puta sjedi igrač koji poznaje svaki šraf državnog budžeta, svaku proceduru i svaku slabu tačku sistema.
 
Izborni poraz pomjerio je Vučića iz fotelje izvršne vlasti, ali su prva dva skupštinska dana pokazala da je odlučan da ostane u samom centru političke borbe. Stari borac je probuđen, rasterećen i spreman za igru na duge staze — tabla je postavljena, otvaranje je oštro, a prava partija u Srbiji tek počinje.
 
Bonus video:
Izjava Stojana Radenovića za Alo