Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić dao je intervju Centru za društvenu stabilnost (CZDS) koji je organizovan povodom dokumentarnog filma „Anatomija obmane — Srebrenica“, dok je sa predsjednikom razgovarao istoričar Aleksandar M. Gajić.

Predsjednik Vučić je između ostalog govorio o borbi protiv donošenja „Deklaracije o genocidu u Srebrenici“, koju je vodio u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija.

– Iz nekoliko obavještajnih izvora smo saznali da se to sprema. Pitao sam na jednom sastanku predstavnika Kvinte da li se to dešava, i onda je njemačka ambasadorka rekla da se ta rezolucija priprema više od 7–8 mjeseci. Upitao sam kako je to moguće, to uvijek mora da bude inkluzivno, uvijek morate da radite sa ljudima, prije svega iz te zemlje i regiona, nemoguće da mi nijesmo ništa pitani – istakao je predsjednik Vučić.

On je dodao da su donijeli odluku koja nije bila nimalo laka, jer su bili svjesni da će ih svi napadati zbog toga.

– Da budem iskren, to je bila najteža odluka, jer niko drugi ko god da je bio na vlasti, tu odluku ne bi donio i ko god kaže drugačije taj vas laže, uvijek bi se oni dodvoravali nekome. Na temi koja je užasno teška i jezivo problematična, da bilo šta radite, kako god da se suprotstavljate takvoj rezoluciji vi ste viđeni kao neko ko ne priznaje težak zločin, ma koliko se vi trudili i objašnjavali da to nije istina.

„Danonoćno smo radili na tome!“

Vučić je u intervjuu za CZDS istakao da je ta borba bila nevjerovatna.

– Donijeli smo odluku da se borimo, i ta borba je bila gotovo nevjerovatna. To je bilo i vrijeme izbora, mnogi ljudi su se bavili nekim drugim stvarima, malo ko je želio da se koncentriše na to, ali tim od 30–40 ljudi je živio za to i danonoćno je radio na tome – rekao je Vučić i dodao:

– Suprotstavili smo se uz tri osnovna pitanja: zašto u ovom trenutku, ko je podnosi i šta očekujete da rezolucija donese, pomirenje ili nove sukobe u regionu? Riješili smo da se borimo do kraja i najjače moguće. Na kraju, rezultat je takav da 109 zemalja nije glasalo za, ili da budem precizniji 108 jer nemamo dokaz da bi Avganistan podržao rezoluciju, ali je za očekivati da bi to uradio, a Venecuela koja nije imala pravo glasa svakako bi bila protiv.

Istakao je da je rezultat bio nevjerovatan uspjeh.

– I to pokazuje da su ljudi razumjeli da je riječ o geopolitičkom pitanju, da je riječ o osveti nekih moćnih zemalja prema jednom malom narodu, slobodarskom, slobodoljubivom. Ali smo pokazali zube, borili se, sačuvali obraz ne samo Srbije, već i srpskog naroda. A za njih je to bio, šta god ko govorio, i oni to znaju između sebe, pravi politički fijasko. Jesu li oni izglasali? Jesu. Ali je to u stvarnosti, u realnom životu, bio za njih pravi politički fijasko – rekao je i dodao:

– Nekoliko je samo odmetnutih ambasadora, recimo imali bismo drugačiju odluku Mjanmara nego što smo imali, imali bismo drugačije odluke nekih drugih zemalja. Pretpostavljam i Bugarske u tom trenutku, ali i još nekih zemalja. Međutim, tu legitimiteta nema. To nema nikakve sumnje. Od onih prisutnih u sali, oni nijesu imali većinu. A oni koji su napuštali, upravo su rekli zašto napuštaju najveći dio njih i objasnili da napuštaju zato što ne žele da glasaju za samu rezoluciju. Tako da, značajna je većina na drugoj strani i oni to dobro znaju. Napravili su jedan nepotreban presedan koji će skupo koštati, rekao bih, cijelu svjetsku zajednicu. Stvoriće sad primjere genocida i rezolucija takvih da imate svake godine koliko hoćete i neće biti lako da te rezolucije budu odbijene ili će licemjerni odnos nastaviti da postoji u kojem će govoriti samo ono što mi kažemo da je genocid i genocida, čak ni brojevi i činjenice više ne važe.

Vučić je istakao da je za nas bilo veoma važno da ni u jednom trenutku nijesmo negirali užasne zločine u Srebrenici.

– Uvijek smo rekli tu smo da pokažemo pijetet, da izrazimo saučešće, ali nemojte da nam trpate tu kolektivnu krivicu kao teret na naša pleća i leđa, jer to je ono protiv čega smo. A oni kažu nigde se ne pominje ni jedan narod i nigde se ne govori o kolektivnoj krivici. A vi ih pitate, pa dobro, ako se govori o individualnoj krivici pod 1, individualna krivica je već ustanovljena pojedinim presudama, pojedinačnim presudama i sa druge strane što nema neko ime u samoj presudi, u samoj rezoluciji pa da se kaže ti ljudi su počinili genocid. Nemate ni jedno ime, imate već pojedinačne presude koje nijesu baš uvijek zasnovane na pravnim činjenicama, ali i to nije važno, ostavite po strani.

O Svesrpskom saboru:

– Za mene je važno da kažem da smo na tom saboru govorili o miru, govorili o dobrim odnosima sa svim drugim narodima, da u samoj deklaraciji ono što je suštinski važno to je poziv na poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. I sad ako pogledate, najveći problem za njih je što u stvari nemaju odgovor kada je u pitanju Dejtonski mirovni sporazum. Recimo, jedno od ključnih pitanja je pitanje imovine. I kada ih pitate gdje to piše, a oni pošto ne mogu to da pronađu u Dejtonskom sporazumu ili Ustavu Bosne i Hercegovine, oni kažu pa to je rekao u nekoj izjavi O’Brajana. Pa nijesmo mi potpisivali aranžman i bilo koji sporazum sa njim nego mi pričamo o ozbiljnim sporazumima koji regulišu budućnost Bosne i Hercegovine, odnosno u kojih je napravljen Ustav Bosne i Hercegovine – istakao je predsjednik.

O Dejtonskom mirovnom sporazumu:

– Ali je jasno da tu nijesu imali argumentaciju. Ja se nadam da će oni da se vrate poštovanju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Za nas je važno da kao narod se ne plašimo da govorimo o svojim nacionalnim interesima, da se ne plašimo da govorimo o svojim nedostacima u čuvanju kulture sjećanja, kulture sjećanja ali i kulture pisanja svojim jezikom, koristeći svoje ćiriličko pismo. A sve drugo nam je postalo modernije, urbanije i o tome smo uglavnom ćutali – rekao je i dodao:

– U svakom slučaju mislim da je to bila jedna dobra manifestacija u kojoj su mogli da se čuju interesi Srba u Crnoj Gori kojih je oko trećine stanovništva i interesi Srba u Sjevernoj Makedoniji kojih je neveliki broj ali koji su vrlo stabilna i rekao bih konsolidovana zajednica u toj zemlji. Do ovog puta nijesmo imali predstavnike naše zajednice iz Hrvatske jer smo željeli da imamo stvarne predstavnike a ne one koje bi predstavili samo vlast u Hrvatskoj i vjerujem da je to bila jedna dobra ideja u kojoj ćemo uvijek koordinisano provoditi naše nacionalne ciljeve pritom ne ugrožavajući mir, ne ugrožavajući međunarodno pravo i ne ugrožavajući bilo koga drugog.

Pogled.me