Proces
protiv predsjednika Milorada Dodika je od početka bio politički montiran i uzrokovan neovlašćenim djelovanjem neizabranog stranca koji nema pravo da mijenja i nameće zakone u BiH. Nečuveno je što je pravosuđe uopšte prihvatilo da postupa na osnovu njegovog nelegalnog nametanja, a ne Ustava koji su takvim ponašanjem pogazili. Prema tome, ishod drugostepene presude je politički, baš kao što je to bilo i u slučaju prvostepene odluke, i samim tim podrazumijeva da i institucije Republike Srpske, štiteći političku volju naroda koji na izborima bira svoje predstavnike, u narednom periodu adekvatno odgovore na ovo bezakonje i na najbolji način zaštite interese RS, njenih građana i institucija.
Ovu poruku preko stranica „Novosti“ šalje Željka Cvijanović, srpski član Predsjedništva BiH, komentarišući presudu protiv predsjednika Republike Srpske koja je ponovo „bosanski lonac“ dovela do tačke ključanja.
Koliko će drugostepena presuda Dodiku odrediti budućnost „dejtonske BiH“ i da li je ovo najjači pokušaj političkog Sarajeva da nametne „unitarnu BiH“?
– Unitarna BiH nije opcija. S tim se ne bi složili ni Srbi, ni Hrvati, a takvu državu nije predvidio ni Dejtonski sporazum, na koji se svi pozivaju. Taj sporazum nije predvidio ni mogućnost da neki neizabrani strani birokrata donosi ili mijenja zakone umjesto domaćeg parlamenta, niti da sudovi po takvom zakonu procesuiraju domaće političare za ono što oni rade u okviru svojih ustavom propisanih nadležnosti. Nažalost, naše bošnjačke kolege iz sarajevskog političkog miljea uvijek su se oslanjale na intervencije stranaca, a u posljednje vrijeme i na pravosuđe koje bi udovoljilo njihovim političkim željama, umjesto na unutrašnji dogovor. To je, naravno, štetno po BiH i rekla bih da ima razarajući efekat.
Iz Srpske su od početka procesa stizale poruke da se radi o političkom progonu predsjednika Dodika…
– Postupak koji se vodio protiv predsjednika Dodika se ni u jednoj normalnoj državi ne bi mogao voditi. Da li uopšte možemo zamisliti da neki stranac nametne zakon u tuđoj zemlji i njime propiše da je nepoštovanje njegovih odluka krivično djelo, makar vi obavljali svoje redovne ustavne aktivnosti? I da to prihvatite kao normalnu stvar?! U stvari, upravo je ono što su visoki predstavnici činili zloupotrebom ovlašćenja iz Dejtonskog sporazuma, koristeći neka izmišljena politički motivisana tzv. bonska ovlašćenja, koja nisu kodifikovana nijednim pravnim instrumentom, krivično djelo. Visoki predstavnici koji se biraju propisanom procedurom i djeluju u okviru svog mandata propisanog aneksom 10 Dejtonskog sporazuma su kategorija međunarodnog sporazuma. Svi oni koji niti su tako izabrani, niti djeluju u skladu sa propisanim ovlašćenjima su instrument američke duboke države i evropskih birokratskih struktura koji je stavljen u funkciju izgradnje nacije.
Da li je presuda Dodiku pokazala da je o „dejtonskoj BiH“ uzalud razgovarati sa Sarajevom?
– Očigledno je da mnoge u Sarajevu mržnja prema predsjedniku Dodiku i Republici Srpskoj, koju on predstavlja, onemogućava da vide da je BiH ovim procesom do kraja obesmišljena, a njeno pravosuđe pretvoreno u sredstvo za političke obračune. Ako je vizija zajedničke države to da stranci budu apsolutistički vladari i zlatne ribice političkog Sarajeva, a Republika Srpska i njene institucije njihova žrtva, onda niko ne treba da se čudi zbog čega se tome opiremo. Vidjeli smo da se političko Sarajevo baš potrudilo da zada temu pravosuđu i izdiktira im presudu. Ko god je nešto od sarajevskih političara izjavio bilo je u funkciji pravljenja pritiska na pravosuđe. Time pokazuju da su, sa aspekta države u koju se navodno kunu, upravo oni štetni. Pri tome, oni galamom protiv predsjednika Dodika nastoje skloniti pažnju sa svojih lopovluka.
Bili ste u SAD na konferenciji koja je održana u Dejtonu. Da li postoje inicijative o „Dejtonu 2“?
– Niti u Dejtonu, a ni na bilo kojem drugom mjestu tema „Dejton 2“ nije delegirana. Tamo se uglavnom pričalo o strateškim pravcima nove američke administracije na čelu sa predsjednikom Trampom. Njih interesuje očuvanje mira i stabilnost BiH u kojoj odluke donose njene institucije, a izabrani predstavnici rješenja postižu kroz dijalog. Jasno su rekli da ne očekujemo da će oni kreirati život u BiH i nametati rješenja kao što su to činili njihovi prethodnici. S druge strane, o tome da treba jačati međunarodne intervencije u BiH ili nastaviti sa sankcijama i stranim diktatom, mogli ste čuti jedino od Kristijana Šmita i ponekog već penzionisanog predstavnika duboke države koji se tamo obreo, ali njihovo vrijeme prolazi. Problem sa Dejtonskim sporazumom je to što je on odmah nakon potpisivanja podvrgnut protivpravnim revizijama što je posljedično dovelo do narušenog povjerenja i do stalnih kriza, a za to nije odgovorna Republika Srpska, već stranci koji ovdje decenijama nameću neodrživa rješenja, kao i sarajevski političari kojima ti stranci ispunjavaju političke želje. I sve to pod plaštom neke navodne funkcionalnosti BiH, a u stvarnosti zemlja je paralizovana eksperimentalnim i diktatorskim stranim intervencijama.
Političko Sarajevo uporno želi da zategne odnose sa Srbijom, što se vidi iz nastupa bošnjačkih političara. Može li biti daljeg zaoštravanja?
– Kao što je Klauzevic govorio da je „rat nastavak politike drugim sredstvima“, tako se čini da je za bošnjačke političare politika danas nastavak rata drugim sredstvima. Političko Sarajevo mentalno nikada nije iskoračilo iz prošlosti. Ono se pokazalo nesposobnim da sve ove godine i decenije delegira bilo koju temu koja nije zasnovana na sukobu sa Srbima, Srbijom, Republikom Srpskom, pa čak i obračunu sa Hrvatima. Na meti je svako ko je smetnja njihovim unitarističkim i centralističkim ciljevima. Veoma rijetko ćete čuti nekog sarajevskog političara da govori o ekonomiji, infrastrukturi, projektima, privrednom rastu i razvoju, socijalnim mjerama i sličnim temama. Oni ne bi podržali neku regionalnu inicijativu koja bi bila dobra za sve, uključujući i BiH, ako ju je inicirala Srbija. Sjetite se kako je priča o Otvorenom Balkanu kvalifikovana kao neki tobože velikosrpski projekat. Da ne govorim o blokadi razvojnih, energetskih i infrastrukturnih projekata koje je trebalo da realizujemo zajedno sa Srbijom, a koji bi svima u BiH donijeli korist. Srbija je bezbroj puta pružila ruku saradnje prema BiH, ali iz Sarajeva nikada nije adekvatno odgovoreno. Inače je odnos političkog Sarajeva prema susjednim zemljama razmaženo problematičan jer previše traže za sebe, a premalo ili ništa ne daju zauzvrat.
Sarajevu posebno smeta kultura sjećanja i obilježavanje stradanja Srba, a što rade Srbija i Srpska zajedno. Zašto su srpske žrtve i stradanje Srba manje bitni od stradanja drugih naroda?
– Zato što su godinama bili ohrabrivani da se tako ponašaju tetošenjem stranaca. Zanemarivati tuđe žrtve je ljudski i politički neprihvatljivo. Pričati o tome da je agresiju izvršio neko ko isto tako živi u BiH je koliko besmisleno, toliko i uzurpatorski bolesno. Bolest je i kad iznapadaju strance koji se slučajno ohrabre da iskažu poštovanje prema srpskim žrtvama, da bi ih spriječili da to ponovo urade. Za njih je sasvim normalno da je, recimo, pripadnik zloglasne jedinice El mudžahed iz neke daleke islamske zemlje branilac BiH, a Srbin iz Vozuće koji je protiv njih ratovao na svom kućnom pragu agresor i zločinac. To je potpuno iskrivljena svijest koju je sarajevska politika izgradila na mržnji. U svakom slučaju, kome god smetalo, Srbija i Republika Srpska će nastaviti da zajednički obilježavaju događaje iz prošlosti i veoma sam zahvalna predsjedniku Vučiću i predsjedniku Dodiku koji su ustanovili ovu veoma značajnu praksu.
Kakva je trenutna pozicija Srpske kod nove američke administracije?
– Veoma cijenimo pristup nove američke administracije na čelu sa predsjednikom Trampom i poruke koje dolaze od njenih predstavnika. Njihova politika se bazira na principu nemiješanja u unutrašnje stvari drugih zemalja, što je već ogroman iskorak u odnosu na prethodnu administraciju koja je forsirala politiku izgradnje nacije i strane diktature, sasvim suprotnu onome što je politička orijentacija Trampa ili viđenje demokratije koju promoviše potpredsjednik Vens. Poruke koje smo prije par mjeseci u Dejtonu čuli od zamjenika državnog sekretara Landaua oslikavaju pristup nove administracije – Amerika ne želi više da djeluje kao svjetski policajac, a što se tiče BiH, sva otvorena pitanja treba da rješavamo sami kroz saradnju i dijalog. To je upravo ono na čemu insistira Republika Srpska. Sve to nam otvara jednu sasvim novu perspektivu saradnje, posebno na planu ekonomije i bezbjednosti, naročito po pitanju borbe protiv terorizma i suzbijanja drugih bezbjednosnih prijetnji i izazova.
Da li će diplomatska ofanziva RS u SAD uroditi plodom da se zvaničnicima Srpske ukinu sankcije?
– Sankcije nisu uzrok, već posljedica štetnog i nepravednog djelovanja prethodnih administracija na čelu sa Obamom i Bajdenom koje su ubjedljivo poražene na prethodnim predsjedničkim izborima u SAD. Nije nikakva tajna da se RS tome nadala i radovala, a da je političko Sarajevo željelo nastavak globalističke agende koja bi i dalje provodila antidejtonski koncept centralizacije BiH. Za nas je najvažnije da sada imamo normalan i racionalan pristup od strane SAD. Mi, za razliku od bošnjačkih političara, nikada nismo tražili favorizovanje, već samo jednak tretman i poštovanje onog što zaista piše u Dejtonskom sporazumu. Sa tim sankcijama su činili čuda i razne malverzacije tokom tih prethodnih administracija. Mnogo toga smo u prethodnim mjesecima otkrili, ali to sad nije tema. Uostalom, prethodna američka administracija, koja je masovno sankcionisala fizička i pravna lica iz Srpske, nanijela je mnogo zla predsjedniku Trampu i ljudima oko njega. Sve je više važnih ljudi u Vašingtonu koji to dobro razumiju.
Zašto sarajevski mediji uporno plasiraju priču o svađi u SNSD i potenciraju da ćete vi zamijeniti Dodika na političkoj sceni?
– Zato što nemaju pametnija posla. U svakoj stranci sarajevske „trojke“, a neke od njih nemaju ni trećinu podrške koju ima SNSD, imate po tri ili četiri frakcije i isto toliko liderčića. Za razliku od njih, SNSD je mnogo godina najveća i najmoćnija politička stranka u Republici Srpskoj i BiH, jer ima masovnu strukturu, složan i dobro uigran tim, i samo jednog lidera koji se zove Milorad Dodik. Naši izborni rezultati govore mnogo više od njihovih naklapanja. Da se svađamo, ne bismo tako ubjedljivo pobjeđivali.
