Tri decenije nakon što je Dejtonski sporazum zaustavio rat, BiH se ponovo našla na raskršću: između prvobitnog principa ravnopravnosti naroda i duboko ukorijenjene prakse stranog nadzora. Politikolog i poslanik „Mi – snaga naroda“ Aleksandar Pavić upozorava da je Zapad od Dejtona napravio produženo primirje, a od BiH – koloniju u kojoj je suverenitet postao opasna ideja. Republika Srpska insistira na duhu dogovora, a Sarajevo, tvrdi on, po svaku cijenu brani sistem staratelja.
„Na reviziji Dejtona se radi od kako je potpisan. A mogao je da garantuje suživot i poštovanje. Ne smijemo zaboraviti da je srpski narod pristao na Lisabonski sporazum i nezavisnu BiH da bi se sačuvao mir. Takođe, Alija Izetbegović je odgovoran za rat, jer im je srpski narod smetao“, kaže Pavić za Jutarnji program RTRS, i dodaje da je Dejton mogao da koristi svima da je poštovan.
Tada, u tom jednopolarnom svijetu, kada su Srbi bez ijednog saveznika izborili mir, Srbi u BiH, u Republici Srpskoj, uspjeli su da se izbore za ravnopravnost.
„I Dejton je to trebalo da ovjekovječi. To je bio srpski ustupak i tako smo ga prihvatili. Poslije toga, umjesto da se tri ravnopravna naroda dogovaraju, dobili smo sve veće uplitanje stranog faktora“, objašnjava Pavić kako je zapadni faktor od BiH počeo da pravi koloniju.
Zapravo, dodaje on, na taj se način sukob samo produžio drugim sredstvima.
„Kao neka vrsta hladnog rata, jer je Dejton zapravo od Zapada i tretiran kao primirje, a ne kao mir“, kaže Pavić.
Sagovornik RTRS ocjenjuje da se povratkom Donalda Trampa na čelo Amerike polako poboljšava položaj i perspektiva Republike Srpske.
„Amerikanci su u maju, na obilježavanju godišnjice Dejtona, jasno rekli da je došlo do promjene američke politike. Da narodi treba da se dogovaraju — i to jeste duh Dejtona. Mi nismo tražili da Amerikanci budu na našoj strani, već da ni ne pomažu ni ne odmažu. Međutim, tu promjenu se u Sarajevu drugačije shvata, tretira se kao poraz, kao što tako tretiraju i ukidanje sankcija Miloradu Dodiku i ostalima — kao nacionalnu tragediju, u najmanju ruku“, rekao je.
Pavić smatra da Sarajevo po svaku cijenu želi da zadrži Kristijana Šmita ili da dobije nekog drugog Šmita, jer nisu odustali od koncepta unitarne BiH. A kako se geopolitička situacija promijenila, prinuđeni su da traže saveznike u Evropi.
„Oni (političko Sarajevo) bi željeli da se kršenje Dejtona nastavi, jer jednostavno ne mogu da prihvate ravnopravnost druga dva naroda u BiH. Sarajevu jeste potreban ‘staratelj’, jer drugačije ne mogu da funkcionišu. A da bi uspostavili dominaciju, potrebni su im stranci. Međutim, Srbima nije potreban kolonijalni upravnik, jer to ide protiv naše istorije — i to nije srpski način razmišljanja. Sarajevski jeste, ali srpski nije“, poručuje Pavić.
Političar koji kaže da je BiH potreban visoki predstavnik, dodaje on, zapravo prihvata da zemlja bude kolonija.
Po njegovom mišljenju, vrijeme je da se prekine rad OHR-a.
„Moram da kažem da ne bismo imali ni ove izbore da opozicija u Srpskoj nije prva istakla svog kandidata i da nije prihvatila poziv na Vlada nacionalnog jedinstva. U tom slučaju, svi bi bili ujedinjeni protiv produžavanja kolonijalne uprave ovdje. Ukoliko pobijedi kandidat SNSD-a Siniša Karan, to će biti nastavak kontinuiteta nepristajanja na diktat. Jer smo mi sada svi Milorad Dodik“, zaključio je Pavić.
Bonus video: