Uključivanje žena u procese odlučivanja na nivou političke zajednice traje dugo, a nerijetko i sporo. Žene su dosad bile dominantno zastupljene u sudskoj grani vlasti, a značajno slabije u izvršnoj i zakonodavnoj. Od 30. avgusta 2020. godine, poslije pada DPS, proces integracije žena dobio je snažan impuls, pa su žene izabrane na brojnim važnim funkcijama u izvršnoj vlasti i parlamentu. A Podgorica je dobila i gradonačelnicu i predsjednicu Skupštine Podgorice, što je nova politička vrijednost, rekla je za Kurir dr Jelena Borovinić Bojović, predsjednica Skupštine Podgorice, odgovarajući na pitanje šta za položaj žena u Crnoj Gori znači činjenica da su u istom trenutku na čelu glavnog grada dvije žene i koliko je to pomak u Crnoj Gori, gdje su neke patrijarhalne matrice i dalje prisutne.
Da pređemo na teme iz visoke politike. Jedna ste od značajnijih funkcionerki koalicije Za budućnost Crne Gore. Da li može da se očekuje da koalicija ZBCG bude dio nove vlade?
Očekivanja da koalicija Za budućnost Crne Gore bude dio nove vlade su, prije svega, očekivanja građana koji su u velikom broju pružili povjerenje ZBCG. A po Ustavu Crne Gore, građani su nosioci suvereniteta. Politički subjekti koji su osnovali tridesetoavgustovsku većinu, kao i oni koji su iz ove većine nastali, imaju pedeset mandata od 81 i to je veoma respektabilna brojka. Uz eventualno učešće nekih nacionalnih stranaka manje brojnih naroda, ova većina se može dodatno ojačati. Važno je da Crna Gora dobije stabilnu vladu, zbog reformi pravosuđa, ekonomskih programa, efikasnosti izvršne vlasti i evropskih integracija. Koaliciji Za budućnost Crne Gore pripada mjesto u vladi jer je osvojila značajno mjesto u nizu pobjeda nad autokratskim, bivšim režimom DPS.
U javnosti često čujemo da koalicija ZBCG nije poželjna „stranim ambasadama“ i da je, samim tim, sporno mjesto predsjednika Skupštine koje traži Milan Knežević. Šta je od svega toga tačno?
Vjerujem da naši međunarodni partneri veoma uvažavaju demokratska načela i principe izborne volje građana. Uostalom, zapadne demokratije za nas predstavljaju višedecenijski uzor za unutrašnje uređenje političkog sistema, u vremenu posle pada komunizma. U skladu s tim, mislim da su priče o odnosima ambasada bile malo medijski prenaglašene. Postoji opšta saglasnost na temu aktuelne spoljne politike od strane svih političkih subjekata većine. Osim toga, Crna Gora mora voditi računa i o unutrašnjoj koheziji i stabilnosti, kao i borbi protiv bilo kakvog vida diskriminacije, uključujući i nacionalnu. Zbog svega toga, veoma je važno da ZBCG bude dio vlasti. Što se tiče funkcije predsjednika Skupštine, nije mi poznato da je ta tema personalizovana. U Crnoj Gori, kao i u brojnim drugim evropskim zemljama, postoji praksa da drugoplasirani u većini dobije mjesto predsjednika Skupštine. Da li će tako biti i u ovom slučaju ili će se napraviti drugačiji aranžman i dogovor, znaćemo veoma brzo.
Koje su crvene linije za koaliciju Za budućnost Crne Gore i po koju cijenu ne bi pristala da bude dio buduće vlade?
Crnoj Gori je potrebna promjena u pristupu. Dosad su u prvi plan isticane crvene linije razdvajanja i to uglavnom na profit ekstremista iz DPS, a na štetu prosrpskih stranaka. Sada prioritet treba da dobiju linije spajanja. Mnogo je principa oko kojih imamo saglasnost. A razlike su sastavni dio političke dinamike, one čuvaju posebnost i vrijednost političkog života. Korisno je da svi pokažemo spremnost na ustupke, ali ne preko granice biračkog integriteta građana, te njihovog političkog i nacionalnog dostojanstva. Stranke imaju obavezu da uvažavaju svoje, ali i tuđe birače, jer svi smo građani iste države i jednaki smo pred zakonom. Zato nam i glas mora biti jednako vrijedan.
Posjetom novoizabranog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića Srbiji najavljeno je poboljšanje odnosa dvije zemlje. Da li očekujete da će se s riječi preći na djela i gdje konkretno očekujete poboljšanje, u kojoj sferi?
Uvjerena sam da će se odnosi između dvije bratske zemlje konačno poboljšati i izdići na nivo koji je izgrađen snažnim istorijskim odnosom i zajedničkim iskustvima, a to je nivo i na koji upućuju svi razlozi sadašnjice i budućnosti. Očekujem da politička komunikacija bude rasterećena ranijih tenzija iz vremena bivše vlasti u Crnoj Gori. Svi očekujemo jačanje ekonomskih veza. Srbija je ostvarila značajan ekonomski napredak i rast i to je dobro za nas u Crnoj Gori. Važna je i saradnja na polju kulture i mnogo toga drugog. To ne bi trebalo da nam bude teško, jer imamo mnogo toga zajedničkog. A možemo učiti i iz primera naših predaka, oni su to znali bolje od nas.
Šta trenutno najviše koči dobre odnose dvije države?
U pravno-administrativnom smislu, to je problematizovanje dvojnog državljanstva, koje treba riješiti u korist građana, a ne ekstremističkih ideologija. Mislim da je važno i da u okviru regionalnih inicijativa pojačamo komunikaciju i razmjenu u svim smjerovima. A u političkom smislu, najveće opterećenje predstavlja nasljeđe DPS, koje je Srbiju targetiralo kao dežurnog krivca, najčešće s namjerom da se time društvo u Crnoj Gori deli i svađa. Time su se pokrivale i mnoge, duboke i teške anomalije bivše vlasti. Umesto brojnih poruka netrpeljivosti i animoziteta koje su slate ranije, ja ću saopštiti jednu koja odražava stav i emociju većine građana Crne Gore: Mi volimo Srbiju!
Kako danas žive Srbi u Crnoj Gori? Jesu li im se institucije otvorile? Da li je manja diskriminacija Srba nego za vrijeme Mila Đukanovića?
Srbi su pružili ogroman doprinos oslobađanju Crne Gore od diktature, represije i korupcije DPS. I bili jedan od osnovnih pokretačkih faktora za uspostavljanje demokratije u Crnoj Gori. Položaj Srba jeste u određenom smislu drugačiji, više Srba participira u institucijama nego ranije. No, potrebno je uvažiti i ostale faktore, koji se tiču identiteta i kulture, a koji su ranije bili na udaru sistematskog progona. Zato je našoj zemlji, pored ekonomske i političke, potrebna i moralna i kulturološka obnova. Nemam dilemu da će Srbi u tom procesu ponovo pružiti najbolje. Mi smo u Crnoj Gori autohtoni i svoji na svome.
pogled.me