PIŠE: Predrag Petrović, analitičar
Na sceni je repriza političkih dešavanja od nešto više od prije godinu dana kada su mediji pokrenuli kampanju za pravljenje manjinske Vlade.
Prvo se krenulo sa pričom da Gabrijel Eskobar za sada ne vidi DF u Vladi da bi se završilo 30. aprila formiranjem Vlade Dritan Abazovića, uz podršku DPS-a.
Ova priča je brzo potrošena jer premijer nije bio dovoljno kooperativan i Vlada je oborena u parlamentu 19 avgusta.
Poslije više od osam mjeseci rada Vlade u tehničkom mandatu i nemogućnosti da se više odlažu izbori, domaći medijski i civilni centri, uvijek željni vlasti bez učešća na izborima, pokušavaju opet da dominantno utiču na rezultate vanrednih parlamentarnih izbora i strukture nove vlasti.
U međuvremenu odigrali su jedan međupotez na predsjednikim izborima gdje su dominantnom i agresivnom medisjkom kampanjom ipak uspjeli da spriječe, poslije više od sto godina, dolazak Srbina za predsjednika Crne Gore.
Analizom predsjedničkih izbora nije teško zaključi da je umjesto Andrije Mandića bio kandidat i Sveti Petar Cetinjski da bi rezultat bio isti.
Božja pravda da Srbin postane predsjednik nije zadovoljena isključivo zbog još nedovoljnog političkog imuniteta dijela građana i njihove otpornosti prljavoj medijskoj kampanji.
Čak su i neke stranke koje su javno podržale Andrije Mandića bile dio projekta kampanje na terenu, kako njegov rezultat smanjiti za 5 % i te glasove predate Jakovu Mulatoviću kao ,,sigurnijem” kandidatu za drugi krug.
Prije par večeri čak je i analitičar bivšeg režima Zlatko Vujović priznao da su sva njihova istraživanja pokazivala da bi i Andrija Mandić ubjedljivo pobijedio Đukanovića u drugom krugu.
Međutim ovo je bio samo prvi korak, a sledeći je da se na vanrednim parlamentarnim izborima DF spusti na 15%, spriječi njihov ulazak u vlast, i onda, kao završni udarac za Srbe u Crnoj Gori,da se njihov broj na popisu spusti na ispod 20%.
Djeluju groteskno kada u medijima pročitate da se Milojko Spajić ubjeđivao sa Gabrijelom Eskobarom da u novoj Vladi da par ministarstava DF-u, ali eto nije uspio.
Zato je po povratku iz Njujorka uručio pozivnicu jednom od ,,malih sa palube” iz DPS-a, da otputuje za Njujork i slika se sa Gabrijelom Eskobarom.
Nekako istovremeno na Twitteru se oglašava Raško Konjević advokatišući Milojku Spajiću, kojega je do juče napadao i ismijavao.
Užurbano se priprema javnost da umjesto DF treba da u Vladu uđu DPS, SDP i Bošnjačka stranka, samo da se malo odmori Ervin Ibrahimović od iscrpljujuće kampanje u dovođenju dijaspore da glasa protiv Jakova Milatovića i sačuva svoga šefa Mila Đukanovića.
Godinama nametana mantra da su DPS i DF dvije strane iste medalje ovih dana se pretvorila u farsu, jer su kancelarije PES postale sabirni centar bivših DPS glasača.
Svih onih 32% građana koji su 2020. godine glasali za promjene i ukidanje sramnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti treba da se zamisle šta donosi pomenuti scenario.
Koja će većina birati sedmog sudiju Ustavnog suda, da li je već projektovano da taj sedmi sudija bude onaj četvrti odlučujući koji će dići glas da se poništi Zakon o slobodi vjeroispovijesti i Temeljni ugovor?
Da li je realno da će brana svim vrijednostima i simbolici tridesetog avgusta biti oni koji su išli sa Zdravkom Krivokapićem u Patrijašiju da odbiju potpisivanje Temeljnog ugovora, oni koji su iznosili javni stav da se mitropoliti Joanikije ne treba ustoličiti u Cetinjski manastir, a da će im u svemu tome biti partneri oni koji su pobijeđeni tridesetog avgusta?
Kampanja je započela prljavo i agresivno ali građani Crne Gore su pokazali i dokazali da su najjači kada im je najteže i kada su pod najvećim pritiskom.
pogled.me/borba