Dan državnosti je glavni državni praznik Srbije i ona ga obilježava od 2002. godine, 15. i 16. februara, u znak sjećanja na dva važna istorijska datuma. Oba su se, po julijanskom kalendaru, dogodila na crkveni praznik Sretenje.

Najprije, Dan državnosti obilježava se u znak sjećanja na dan podizanja Prvog srpskog ustanka 1804. godine. Potom i na dan kada je 1835. godine Srbija, tadašnja kneževina, dobila svoj prvi Ustav.

I podizanje ustanka i proglašenje Ustava dogodili su se na crkveni praznik Sretenje, a Dan državnosti se kao praznik slavi 15. (na dan Sretenja) i 16. februara. S obzirom na to da je Sretenje ove godine u nedjelju, neradni dani biće i ponedjeljak i utorak, 16. i 17. februar.

Prvi srpski ustanak 1804. godine označio je početak srpske revolucije.

Prvi srpski ustanak bio je ustanak Srba protiv Osmanskog carstva, odnosno protiv Turaka, u tadašnjem Smederevskom sandžaku (Beogradskom pašaluku), i trajao je od 1804. do 1813. godine.

Podizanju ustanka prethodila je Seča knezova, koju su tadašnje dahije, odmetnute od centralne vlasti Porte, sprovele u pašaluku ubijajući 70 uglednih narodnih predstavnika Srba. Među njima su prvi pogubljeni poznati valjevski knezovi Aleksa Nenadović i Ilija Birčanin.

Kao odgovor na represiju dahija i višegodišnju tursku okupaciju, uslijedio je narodni zbor na Sretenje 1804. godine u Marićevića jaruzi u Orašcu, gdje je za vođu ustanka izabran Karađorđe Petrović.

Ustanici su uspjeli da, nakon niza bojeva među kojima su najpoznatiji oni na Čokešini, Svileuvi, Mišaru i Ivankovcu, zauzmu teritoriju pašaluka i od vlasti Turaka oslobode mnogobrojne varoši, uključujući i Beograd 1806. godine, nakon čega je uslijedilo pogubljenje dahija.

Ustanak, koji mnogi istoričari nazivaju i „srpskom revolucijom“, imao je i državotvorni karakter, jer je već 1805. godine donijeta odluka o osnivanju Praviteljstvujuščeg sovjeta serbskog kao centralnog organa vlasti, čime je Srbija praktično prvi put u svojoj istoriji dobila Vladu. Za njenog predsjednika izabran je prota Mateja Nenadović, sin pogubljenog kneza Ilije.

Do sloma ustanka došlo je na prelazu 1812. na 1813. godinu. Zbog rata sa Napoleonom, saveznička carska Rusija povukla se i potpisala sa Osmanskim carstvom Bukureški mir, koji je za Srbe predviđao autonomiju, a za Turke povratak u Beograd i dalju upravu nad pašalukom. Ustanici to nijesu prihvatili i suočili su se sa napadom Osmanskog carstva sa tri strane, nakon čega je otpor slomljen, a Karađorđe Petrović i još neke vođe ustanka pobjegli su u Austriju.

Sretenjski ustav iz 1835. godine bio je najliberalniji u tadašnjoj Evropi.

Dan državnosti podsjeća i na donošenje Ustava Kneževine Srbije, poznatog kao Sretenjski ustav, čiji je autor bio Dimitrije Davidović, a koji je usvojen na Skupštini u Kragujevcu 1835. godine.

U prvom Ustavu u istoriji moderne Srbije bile su izražene potrebe srpskog društva: nacionalna emancipacija, razbijanje feudalnih ustanova i ograničavanje autokratske vladavine. Dimitrije Davidović, učeni Srbin iz Austrije, pisao ga je po uzoru na francuske ustavne povelje iz 1814. i 1830. godine, kao i na belgijski ustav iz 1831. godine.

Sretenjski ustav, iako je bio na snazi svega 55 dana, u to doba bio je jedan od modernijih, demokratskijih i liberalnijih ustava, predstavljajući, kako navode istoričari, „najistočniji odblesak Francuske revolucije“.

Između ostalog, sadržao je načelo podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, a u jednom njegovom članu pisalo je da „svaki rob koji stupi na teritoriju Srbije postaje slobodan“.

Donošenju ustava prethodilo je nezadovoljstvo apsolutističkom vladavinom kneza Miloša Obrenovića i dizanje nekoliko buna protiv njegove vlasti, među kojima je ključna, u januaru 1835. godine, bila Miletina buna.

Sretenjski ustav nije se dugo održao jer su mu se protivile velike sile – Osmansko carstvo, Austrija i Rusija. Kneževina Srbija tada je bila vazal Osmanskog carstva, a Ustav je ocijenjen kao previše liberalan, čak opasan po tadašnji poredak. Nakon pritisaka velikih sila, Miloš Obrenović ukinuo je Sretenjski ustav, koji je tri godine kasnije zamijenjen takozvanim Turskim ustavom, izdatim u formi fermana uz podršku Austrije i Rusije.

Crkveni praznik Sretenje

Kada je riječ o crkvenom prazniku Sretenju, hrišćani ga obilježavaju 40. dan od Božića – 2. februara po gregorijanskom, odnosno 15. februara po julijanskom kalendaru, kojeg se pridržava i Srpska pravoslavna crkva.

Sretenje se slavi kao uspomena na dan kada je Bogorodica prvi put u hram uvela novorođenog Hrista da ga posveti Bogu. U crkvenom kalendaru obilježeno je crvenim slovom i svrstano u red Gospodnjih, ali i Bogorodičnih praznika.

Praznik se slavi još od vremena cara Justinijana, a u Srbiji se proslavlja i kao krsna slava.

Bonus video: