Serija „Tvrđava“ i reakcije publike
Ako je „Više od igre“ bila oda komunizmu, a „Bolji život“ posljednji trzaj spasavanja Jugoslavije, serija „Tvrđava“ predstavlja posljednji trenutak za nacionalno osvješćivanje nas Srba, ocijenio je glumac Slaviša Čurović u emisiji „Relativizacija“ Ljiljane Smajlović na televiziji RT Balkan.
Čurović, koji tumači jednu od glavnih uloga, ističe da na našim prostorima decenijama nije bilo ovakve serije — kako po kvalitetu teksta, tako i po odabiru glumaca i lokacija za snimanje.
Povodom zamjerki da je srpska strana u seriji romantizovana, dok su Hrvati prikazani stereotipno, Čurović naglašava da se, kada je u pitanju „Tvrđava“, „svaka riječ mjerila i sve je bilo pod lupom“.
On ističe da su mu se, pored uobičajenih ostrašćenih povika, javili brojni prijatelji iz Hrvatske koji su gledali seriju, i koji su mu potvrdili autentičnost: „Ovako je sve zaista bilo“.
Čurović navodi da su nakon prikazivanja prve tri-četiri epizode bili i oni koji su zamjerali da serija „nije dovoljno srpska“.
„Meni je lakmus papir bila dukljanizovana elita u Crnoj Gori, a oni su samo zaćutali. Čak nisu uspjeli da prospu onaj svoj arsenal ‘petardi’ koje odvratno zvuče, ni privatno, a ni preko društvenih mreža“, naglašava Čurović, dodavši da je to, kako ističe, „bio znak da smo napravili veliki uspjeh“.
Slaviša Čurović je odigrao značajnu ulogu u tome da serija istovremeno bude emitovana na javnim servisima Srbije i Crne Gore.
Kako navodi, oko 80 odsto serije snimljeno je tokom dva mjeseca u Nikšiću, koji u emisiji „glumi“ Knin.
„Smatrao sam da je krajnje vrijeme da nakon 1997. godine zajedno ‘zabrodimo’ u nešto. Za mene je bilo porazno da serija snimljena u Nikšiću ne bude prikazana u Crnoj Gori. Naišli smo na razumijevanje RTCG-a, a najviše je pomogao gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, uz podršku Dragana Bujoševića sa RTS-a. Da oni nisu našli zajednički jezik, moje veze i uticaj ne bi značili ništa. To što se serija emituje istovremeno u Beogradu i Podgorici je velika umjetnička pobjeda“, objašnjava on.
Uvijek na strani istine i pravde
Na konstataciju Smajlovićeve da je on usamljena i rijetka pojava, budući da se mnogi glumci bave politikom, ali su većinom na „suprotnoj strani“, Čurović naglašava da je oduvijek isključivo na svojoj strani — na strani svoje istine i svoje pravde.
Podsjeća da je u Crnoj Gori dvije decenije bio jedini protivnik režima Mila Đukanovića i da za tu borbu nikada nije dobio podršku kolega.
„Dok god pecam u Herceg Novom ili stojim na brdu iza kuće u Podgorici i vidim Lovćen, znajući da je tamo vladika Rade, ne mora niko ništa da mi objašnjava. Baš niko“, kategoričan je Čurović.
Naglašava da je tu borbu vodio iskreno i bez ikakvih interesa, te da je nakon pada vlasti 2020. godine odbio svaku funkciju koja mu je nuđena.
Cilj mu je, kako precizira, bio očuvanje jedinstvenog kulturnog prostora koji je od Subotice do Bara identičan.
Ponavlja da je u toj borbi bio potpuno sam, te da je kao čovjek koji je iza sebe imao niz velikih uloga, odmah nakon referenduma, došao u Beograd da statira u Narodnom pozorištu.
„I danas sam na birou rada. Moja situacija ne može biti sjajna jer mi je jezik često brži od pameti, mada zapravo mislim da su oni u dobrom saglasju. Ne vrijedi se isticati ako pričate praznu, uzaludnu priču, bez ideje da time pomognete svom narodu. Vjerujem da sam svojim onim što sam javno radio i govorio pomagao svom narodu koliko god sam mogao“, kaže glumac.
Čurović takođe poručuje da ne može i ne želi da zažmuri pred onim što se dešava u Crnoj Gori.
„Ne mogu da ćutim pred ovom reverzibilnom istorijom i ponovnim okretanjem točka. Moj glas će se u Crnoj Gori uvijek čuti, jer smatram da na to imam apsolutno pravo“, naglašava on.
Prijetnje i zastrašivanja: „Ti znaš“
Govoreći o cijeni koju je platio zbog svoje borbe i stavova, Čurović je ispričao da je 2001. godine u Crnoj Gori bio glavni i odgovorni urednik sportskog programa na TV Montena, gdje je komentarisao boks mečeve, sve dok jednog dana nije zazvonio telefon, a generalni direktor televizije mu je samo kratko rekao: „Ti znaš“.
Dodaje da su prijetnje ponovo učestale kada su krenule litije, te da su mu u Beogradu čak odvrtali šrafove na točkovima automobila, uz svakodnevna zastrašivanja i prijetnje telefonom.
Naglašava da mu je jedino bilo stalo do toga da režim Mila Đukanovića ode.
O skandaloznoj situaciji kada je, između ostalih, i Matiji Bećkoviću bio zabranjen ulazak u Crnu Goru, Čurović napominje da je Vlado Georgijev ipak svojevrsni rekorder.
Otkriva da ga je 2019. godine, nakon govora studentima u Beogradu, spasio čovjek iz Srbije, upozorivši ga da ne ide u Crnu Goru, jer mu se sprema napad u kanjonu Platije.
Vjerujem da će Srbija i Crna Gora opet da budu zajedno
Govoreći o napadima na pravoslavlje, Čurović naglašava da se „kolač pravoslavlja“ neće načeti iz Moskve.
„Neće oni tu udariti da ga pojedu kao tortu, koja je posljednja brana antihristu. Kreće se sa kraja, a taj kraj je na moru — to je Crna Gora“, ukazuje Čurović.
Dodaje da se uzda u svetitelje u Crnoj Gori, kao što su Sveti Petar Cetinjski i Sveti Vasilije Ostroški, ali i u Njegoša koji je iznad svih.
„Na tom vrhu treba da bude onaj ko će ponovo da spoji Srbiju i Crnu Goru u jednu državu“, smatra Čurović.
„Možda je najbolje bilo skrojeno ono ‘Srbija i Crna Gora’ - zajednička vojska, spoljna politika i to je dovoljno“, zaključuje Slaviša Čurović.
Bonus video:
Komentari (0)