Piše dr Radoje Pajović u svojoj knjizi “Kontrarevolucija u Crnoj Gori: četnički i federalistički pokret 1941-45”.
Četničko-separatistička koalicija je prvi put došla jače do iztažaja krajem marta, prilikom sihronizovanog napada jedinica Krsta Popovića i Baja Stanišića na Katunsku nahiju. Napad je jednovremeno izvršen i sa tri pravca i to: Cetinje – Čekanje – Simunja – Čevo i Drenvštica(Pješivci) – Orani Do – Lastva Čevska.
Krsto Popović je sa svojim odredom pošao 15. marta iz Cetinja u pr
avcu Simunje i zauzeo položaje prema partizanima koji su držali front Čelinac – Crni vrh – Simunja – uži rejon Ubla – Vršanj. Popovićev odred se do linije fronta prebacio italijanskim kamionima. Istog dana došlo je do kratkog prepucavanja izmađu njega i partizanskih predstraža. Po naređenju Baja Stanišića, na Cetinju je oko 20. marta formian odred nacionalista s majorem bivše jugoslovenske vojske Mihailom Kekovićem. Taj odred je ubrzo zatim pošao u pomoć Krstu Popoviću na Simunju.
Jedinice Krsta Popovića i Mihaila Kekovića, ojačane jednom četom Italijana i uz podršku italijanske artiljerije sa Kućišta i Bukovice, pošle su 26. marta u napad na Cucko-ćeklićki NOP bataljon na Simunji. U toku prvog dana borbe udruženim okupatorsko-nacionalističkim snagama je uspjelo da zauzmu važne položaje na Simunji,
Zagarački nacionalni bataljon, ojačan nacionalistima iz Barjamovice i susjednih mjesta, zaposjelo je 25. marta planinu Tvrdoš, a sjutradan, istovremeno kad i jedince Krsta Popovića i Mihaila Kekovića na Simunji, napao je Čevsko-bjelički NOP bataljon prema Barjamovici.