Neću odstupiti od pravca i opredjeljenja da Crna Gora bude dio Evropske unije, zalagaću se za dobrosusjedske odnose – stavio je u prvi plan petogodišnjeg mandata prije mesec i po dana u inaguracionom govoru Jakov Milatović. Otuda i i ne čudi – na agendi posjeta prvo evropske institucije i NATO-a, odmah potom Andrićev venac.
„U fokusu te posjete će zasigurno biti potpuno normalizacija naših odnosa sa Srbijom, kao važnim ekonomskim partnerom. Mislim da bi najvažniji rezutat te posjete trebalo da bude ponovno uspostavljanje diplomatskih odnosa na nivo ambasadora, jer kao što znate, ni Srbija nema ambasadora u Podgorici, ni Crna Gora nema ambasadora u Beogradu“, rekao je Milatović.
Baš tu temu vidi kao preduslov ostalima – ekonomskoj saradnji, zajedničkim infrastrukturnim projektima, zajedničkom putu ka Evropskoj uniji. Pitanje dvojnog državljanstva, često je bila karta na koju se igralo i u Podgorici i u Beogradu. Zvanični stav Crne Gore da priznaje Kosovo, kada 80 odsto građana nije bilo za to, već petnaest godina pravi šum na vezama dvije zemlje.
„Ne mislim da će doći do nekog značajnog zaokreta u spoljnoj policiji Crne Gore. Ako neko očekuje da će Crna Gora, recimo, otpriznati Kosovo ili da će promijeniti svoj odnos prema NATO-u, to se sigurno neće desiti. Ali, ono što je karakterisalo prethodnu vlast, tako kažemo, to je stalna proizvodnja sukoba, mislim da to možemo da zaboravimo“, rekao je Nebojša Lazarević iz Centra za evropske poliitke.
Bez velikih predviđanja uz skromna očekivanja – samo da ne bude kao prije.
„Da ne bude vatre, da ne bude zapaljivih izjava. Mislim da je vrijeme da najveća vijest bude da je sve prošlo kako treba. I vjerujem da će sve proći kako treba. I konačno, vjerujem da će se i kroz ovu posjetu unormaliti odnosi da političari ne zarađuju političke poene kad su u problemu. Najčešće su potezali oružje odnosi između Srbije i Crne Gore, to je bilo najlakše za skretanje pažnje“, kaže Đuro Radosavović, crnogorski pisac.
Iako se u javnosti mnogo spekulisalo, odlazak Aleksandra Vučića u Podgoricu na inauguraciju Jakova Milatovića skrenuo je pažnju, čini se, cijelog regiona. Dva dana pred dolazak u Beograd, predsjednik Crne Gore očekuje da će uskoro ponovo ugostiti srpskog kolegu.
„Velika je stvar bila što je Aleksandar Vučić posjetio Podgoricu za inauguraciju i što su iz regiona došli ostali jer nisu morali. Dakle, to nije bio samit ili da ih kao razredni starešina neko iz Njemačke ili Francuske ili neke druge zemlje sastavi sve sa Balkana i kaže – sada da vidimo kako ćemo, što ćemo. Ovoga puta povod je bio lijep. I sama činjenica da se to desilo je korak koji je vodio ka ovome sad da Jakov Milatović kao predsjednik Crne Gore posjeti Beograd i da to bude znak da strasti koje su se vrlo ovako uzburkivale svaki put splasnu i da čak i to će se osjetiti i u kafanama i u restoranima i svugdje zato što će konačno olabaviti sve to“, kaže Radosavović.
U evrointegracijama najviše su u regionu odmakle upravo Crna Gora i Srbija. Bilateralne posjete mogu da daju zamajac putu ka Briselu.
„Ja ne vjerujem da će neko ulaziti u toliko složen, institucijalno pravni aranžman da primi jednu državu, kao što je Crna Gora od 600.000 stavnika. Oni bez još jedne ili dvije države, na primjer Srbije i Sjeverne Makedonije, neće proširivati Evropsku uniju“, rekao je Lazarević.
Susretu dvojice kolega za dva dana prethodile su slične poruke i iz vile Gorice i sa Andićevog venca – trzavica je bilo dosta, evropska budućnost Zapadnog Balkana je ono što svi čekaju.