Evropa treba da podrži Izrael, prokomentarisao je rat na Bliskom istoku, posle napada Hamasa, bivši američki državni sekretar Henri Kisindžer, jer smatra da je to fundamentalni udar na svjetski poredak.
Kisindžer je rođen u Njemačkoj, odakle je sa porodicom pobjegao od nacizma 1938. godine. Na pitanje kako se osjećao kada je vidio neke Arape na ulicama Berlina kako slave napad Hamasa na Izrael, rekao je da je to bilo bolno. Masovna imigracija je bila teška greška, rekao je 100-godišnji Kisindžer u intervjuu objavljenom na portalu „Politiko“, prenosi „Jutarnji list“.
Bila je velika greška pustiti toliki broj ljudi potpuno različitih kultura, religija i sistema vrijednosti, istakao je bivši američki državni sekretar, jer to stvara grupu neistomišljenika unutar svake od ovih zemalja koja stvara pritisak.
On je upozorio na potencijal opasne eskalacije u regionu. Na pitanje šta je, po njegovom mišljenju, bio glavni cilj Hamasa kada je napao, odgovorio je da je to mobilizacija arapskog svijeta protiv Izraela. On je upozorio na opasnost od Irana i gomilanja oružja u Libanu koje bi moglo biti upotrijebljeno protiv Izraela.
Sukob na Bliskom istoku nosi opasnost od eskalacije i uplitanja drugih arapskih zemalja pod pritiskom njihovog javnog mnjenja, ističe Kisindžer, podsjećajući na pouke iz Jom Kipurskog rata 1973. godine, tokom kojeg je arapska koalicija predvođena Egiptom a Sirija je napala Izrael.
Tada je svijet imao sreću da je postojao arapski lider sa vizijom budućnosti, sa kojim bi se mogao zaključiti mir, rekao je Kisindžer, ističući da ne vjeruje da Hamas danas ima takvu ličnost.
Smatram da Hamas mora biti isključen sa političke scene, rekao je iskusni diplomata koji je u jednom od poslednjih intervjua ostavio neizbrisiv trag u spoljnoj politici SAD.
World Economic Forum
UKRAJINA I RUSIJA
Čuveni američki diplomata i naučnik koji je savjetovao brojne predsjednike SAD, komentarisao je na početku rata u Ukrajini da je nemarna politika SAD i NATO-a možda uticala na situaciju. On je rekao da zabrinutost Vladimira Putina za bezbjednost treba shvatiti ozbiljno i napomenuo da je bila greška što je NATO signalizirao Ukrajini da bi mogla da se pridruži alijansi.
– Poljska i sve tradicionalne zapadne zemlje, koje su bile dio zapadne istorije, logične su članice NATO-a. Ali Ukrajina je, po mom mišljenju, skup teritorija koje su nekada pripadale Rusiji. Rusi ih i dalje vide kao svoje, iako neki Ukrajinci ne. Ali kocka je sada bačena. Posle načina na koji se Rusija ponašala u Ukrajini, smatram da Ukrajinu sada treba tretirati kao članicu NATO-a, na ovaj ili onaj način, formalno ili ne – rekao je Kisindžer 2022. godine.
Govoreći o budućim scenarijima, on je predvidio rešenje koje će sačuvati rusku dobit od njenog prvobitnog upada u Ukrajinu 2014. godine, kada je zauzela poluostrvo Krim i djelove regiona Donbasa.
– Ali nemam odgovor na pitanje kako bi se takvo rešenje razlikovalo od sporazuma koji nije uspio da stabilizuje sukob prije osam godina – zaključio je prošle godine bivši američki državni sekretar, koji je od tada svoj fokus prebacio na Kinu.
KINA
Krajem aprila The Economist je više od osam sati razgovarao sa Kisindžerom o tome kako spriječiti da se nadmetanje Kine i Amerike pretvori u rat, prenosi Jutarnji list. Kisindžer je, kažu, bio zabrinut. „Obe strane su uvjerene da je druga strateška pretnja“, kaže on. „Na putu smo sukoba velikih sila“.
Kisindžera je uznemirila sve intenzivnija konkurencija Kine i Amerike za tehnološku i ekonomsku nadmoć. Čak i dok se Rusija kreće u orbitu Kine, a rat u Ukrajini baca prijeteću sjenku na istočni bok Evrope, on je rekao da se plaši da će vještačka inteligencija pojačati kinesko-američko rivalstvo. Širom svijeta, odnos snaga i tehnološka osnova ratovanja se mijenjaju tako brzo i na toliko mnogo načina da zemljama nedostaje bilo kakav fiksni princip na osnovu kojeg bi uspostavile red. A ako ne mogu da ga pronađu, mogu da pribegnu sili. „Mi smo u klasičnoj situaciji prije Prvog svjetskog rata“, rekao je Kasap, „u kojoj nijedna strana nema mnogo prostora za političke ustupke i u kojoj svako narušavanje ravnoteže može dovesti do katastrofalnih posledica“.
Prema njegovom mišljenju, sudbina čovečanstva zavisi od toga da li će Amerika i Kina moći da rade zajedno. On smatra da im brz napredak vještačke inteligencije ostavlja samo pet do deset godina da pronađu način da to postignu. Kisindžer je imao i nekoliko uvodnih savjeta za buduće lidere. „Odredite gdje se nalazite. Nemilosrdno“, kaže on. U tom duhu, polazna tačka za izbjegavanje rata je analiza rastuće kineske nervoze. Uprkos reputaciji da su pomirljivi prema vladi u Pekingu, on je priznao da mnogi kineski procenitelji vjeruju da su SAD u usponu i da će „zbog toga, kao rezultat istorijske evolucije, na kraju biti potisnute nazad“.
On je tada rekao da vjeruje da je kinesko rukovodstvo negodovalo naraciju zapadnih kreatora politike o globalnom poretku zasnovanom na pravilima, kada su oni zaista mislili da su pravila američka, kao i poredak. Kineski lideri su uvređeni onim što vide kao snishodljivu pogodbu koju Zapad nudi da obezbedi privilegije za Kinu ako se ponaša – kada sigurno osećaju da bi privilegije trebalo da budu njihove po pravu, kao sile u usponu. Neki u Kini, kaže, sumnjaju da je SAD nikada neće tretirati kao ravnopravnu i da je glupo i zamišljati da bi to moglo.
Al Jazeera Balkans
Ali Kisindžer je takođe upozorio na pogrešno tumačenje kineskih ambicija. U Vašingtonu „kažu da Kina želi svjetsku dominaciju… Odgovor je da žele da budu moćni“, kaže on. „Oni se ne kreću u pravcu svjetske dominacije u hitlerovskom smislu, kaže Kisindžer. „Oni ne razmišljaju tako i nikada nisu tako razmišljali o svjetskom poretku.“ U nacističkoj Njemačkoj rat je bio neizbježan jer je to bio potreban Adolfu Hitleru. Kisindžer kaže, ali Kina. Upoznao je, kaže, mnoge kineske lidere, počevši od Mao Cedunga i nije sumnjao u njihovu ideološku opredijeljenost, ali je to uvijek bilo utkano u oštar osjećaj za interese i mogućnosti njihove zemlje.
Kisindžer je rekao da smatra da je kineski sistem više konfučijanski nego marksistički, i to navodi kineske lidere da postignu maksimalnu snagu za koju je njihova zemlja sposobna i da zahtjevaju poštovanje za svoja dostignuća. Kineski lideri žele da budu priznati kao konačni arbitri međunarodnog sistema u svojim interesima. „Ako bi postigli superiornost koja bi se zaista mogla iskoristiti, da li bi to doveli do tačke nametanja kineske kulture? Ne znam. Moj instinkt je Ne…(Ali) vjerujem da je u našoj mogućnosti da to sprečimo da se situacija ne dogodi kombinacijom diplomatije i sile“.
Jedan prirodni američki odgovor na izazov kineskih ambicija je ispitivanje kao način da se utvrdi kako održati ravnotežu između dvije sile. Drugi je uspostavljanje stalnog dijaloga između Kine i SAD. Kina „pokušava da igra globalnu ulogu. U svakom trenutku moramo procijeniti da li su koncepcije strateške uloge kompatibilne“, naveo je on. Ako nisu, onda će se postaviti pitanje sile. „Da li je moguće da Kina i Sjedinjene Države koegzistiraju bez pretnje opšte međusobni rat? Mislio sam i mislim da (jeste)”. Ipak, priznao je da uspjeh nije zagarantovan. „Možda neće uspjeti“, rekao je. „I stoga, moramo biti vojno dovoljno jaki da preživimo neuspjeh“.
Kisindžerovo poslednje poznato putovanje bilo je u Kinu. Desilo se to u julu kada se ovaj geopolitički mag tamo sastao sa kineskim ministrom odbrane Li Šangfuom – generalom koji je pod američkim sankcijama administracije Donalda Trampa zbog kupovine ruskog oružja.
Li se držao standardne forme pregovora stranke, pozivao se na Sijeve principe „međusobnog poštovanja, mirne koegzistencije i saradnje na koju svi dobijaju i ukazao na pravi način da Kina i Sjedinjene Države slože u novoj eri“. Kineska agencija je citirala Kisindžera koji je rekao da „u današnjem svijetu izazovi i mogućnosti koegzistiraju, a SAD i Kina treba da otklone nesporazume, da koegzistiraju mirno i izbjegavaju sukobe”. China Daili dodaje: „On [Kisindžer] je dodao da dvije vojske treba da ojačaju komunikaciju, da ulože sve napore da stvore pozitivne rezultate za razvoj bilateralnih odnosa i da održe mir i stabilnost u svijetu.
Vlada SAD je potvrdila da je znala za Kisindžerovo putovanje, ali da on nije djelovao u ime Vašingtona. U svojoj stotoj godini Kisindžer nije krenuo preko Pacifika samo da bi popio čaj u Ministarstvu odbrane. Global tajms, partijski list na engleskom jeziku, zaključio je u komentaru da neki stručnjaci smatraju da bi Kisindžer, kao uticajni, stari prijatelj Kine, mogao da odigra važnu ulogu u otvaranju puta za obnavljanje komunikacija na vojnom nivou.
„Poboljšanje bilateralnih odnosa vjerovatno je motivisano namjerama obje strane, posebno SAD, a Henri Kisindžer je, uprkos stotinu godina na svojim plećima, ponovo preuzeo ključnu ulogu komunikacionog mosta u kinesko-američkim odnosima. glasio je zaključak.
pogled.me