IZJAVA ZA JAVNOST ŠEFA MEDIJSKOG CENTRA
DNP CG, PROF. DR DRAGANA KOPRIVICE
(18.11.2022.)
Mnogi čestiti građani Crne Gore danas su u nevjerici vraćali snimak izjave Mila Đukanovića, koji je još jednom pokazao da smo zemlja čuda, jer se niko drugi nego upravo on javno pobunio protiv apsolutizacije partijskih interesa!
To zaista jeste za rubriku “Vjerovali ili ne”, ali ipak postaje degutantna takva stalna, jeftina gluma, sa koliko se čestite intonacije i scenske uvjerljivosti za tako nešto bori upravo onaj koji je ovom zemljom vladao dvije i po decenije partijskom čizmom.
Upravo najrigidnijom apsolutizacijom partijskih interesa. A sad se s puno providnog gnjeva usprotivio toj i takvoj praksi, čak vidno ozlojeđen, kao da smo u Crnoj Gori svi pali s Marsa.
Kao da ne znamo da su uskopartijski interesi DPS-a, posebno najviših aparatčika i intereždžija, predstavljali osnovnu polugu vlasti. I upravo zbog tih uskopartijskih interesa DPS-a smo i došli na crnu listu zemalja kao balkanska Kolumbija, uz najveću partijsku, sudsku, policijsku i mafijašku spregu u Evropi, zbog koje je nezavisna država pretvorena u privatnu državu.
U čitavoj toj providnoj i jeftinoj farsi Đukanović se, dodatno, čvrsto zalaže i za poštovanje Ustava ove zemlje! Kao da svi ne znamo za brojna kršenja Ustava odlazećeg režima, koji i sad dijelom opstaje manipulišući ustavnim normama i problemima oko formiranja Ustavnog suda, oko kojeg se sve i vrti.
“Pravednički gnjev” Đukanovića zbog apsolutizacije partijskih interesa frapantno govori o duplim aršinima svih onih ličnosti, koje na djelu rade jedno, a na riječima se “časno” bore upravo protiv toga, uz pravedničke grimase i isto takvu intonaciju, a da pritom i ne trepnu.
A kad smo već kod Ustava, šta ćemo s protivustavnom odlukom 46 poslanika koji su preuzeli nadležnost predsjednika Skupštine i zakazali sjednicu? Šta sa Zakonom o odlaganju izbora, koji je po Ustavnom sudu proglašen za neustavan? Šta ćemo sa tzv. zetskim zakonima, sa izborima predsjednika opština u drugom mandatu? Šta sa flagrantnim odbijanjem da predsjednik države da mandat Miodragu Lekiću? A pritom mu je osnovno objašnjenje bilo da je “stekao utisak” da Lekić nema podršku većine.
Pa DNP zato pita Đukanovića: postoji li uopšte precizna ustavna kategorija, zvana “sticanje utiska”..? I šta ćemo, uzgred rečeno, s trećim mandatom Vujanovića, i još ponečijim?
Đukanović je danas na razgovore došao po sistemu “Dođite da se ne dogovorimo”. Znajući da ima još neke poluge u policiji i pravosuđu, svima je uhvatio muštuluk da od bilo kakvog dogovora nema ništa. Jer nova vlast navodno želi da postavi “svoje” sudije!
DNP upravo zato pita Đukanovića: zar ključna mjesta nijesu već dvije i po decenije pokrivale upravo provjerene sudije, lojalne njemu i samo njemu?
U Crnoj Gori politička komedija se nastavlja, ali bi i Đukanović morao shvatiti da je DPS izgubio vlast u dvadeset opština, da je jedva dobio Bijelo Polje za 93 glasa, a da mu ni u Baru ne cvjetaju ruže.
Đukanović je spreman na mnogo toga samo da ne izgubi pozicije, koje će sigurno izgubiti. Ni veći diktatori nijesu vladali vo vjeki vjekov, i on toga treba da bude potpuno svjestan. Posebno zato što je Crnu Goru, koruptivnu, sa instrumentalizovanim pravosuđem i policijom, s mafijaškim udrugama po primorju, držao uhapšenu toliko godina.
A promjene najzad dolaze, i pored svih protesta koje finansiraju on i njegov režim u opadanju. Crnoj Gori jednom će svanuti, prije ili kasnije, i taj proces je nezaustavljiv. Ne mogu čestiti građani biti robovi Mila Đukanovića i njegove vrhuške dovijeka. A to je i njemu jasno. I biće mu još jasnije kad doživi i debakl na parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Crna Gora ide dalje. Ko to prije shvati, biće bolje za njega, pa ma ko bio…