Kako za „Novosti“ otkriva Dragan Vulević, specijalista za socijalno pravo i bivši načelnik Odjeljenja za nadzorne poslove u oblasti porodično-pravne zaštite u Ministarstvu rada, Centar za socijalni rad tražiće direktno od ljekara koji vrše procenu zdravstvenog, psihičkog i emocionalnog stanja Koste K. i da se izjasne koji dalji oblik zaštite preporučuju.
Specijalisti će se pismeno izjasniti da li je dečak opasan po sebe i okolinu, kao i da li sugerišu zatvoreni oblik zaštite, otvoreni oblik ili vraćanje nazad, u porodicu.
To, konkretno, znači da centar konstatuje kako su se roditelji oglušili o zdravstvene preporuke ljekara koje su u najboljem interesu djeteta. Shodno tome može im se ili djelimično oduzeti starateljstvo, u dijelu odlučivanja o lječenju dječaka, ili čak i potpuno, ako se utvrdi da ima zakonskih osnova i da su porodične okolnosti ugrožavajuće po maloljetnika. Ovaj postupak ne odlaže liječenje, odnosno dijete će za to vrijeme ostati na Dečjoj klinici za psihijatriju. Privremeni staratelj može, po zakonu, biti ili Centar za socijalni rad ili neki pouzdan bliski rođak.
Druga mogućnost je da, ukoliko stručnjaci konstatuju da kod Koste K. nema nikakvih poremećaja ličnosti, centar procijeni da bi on trebalo da bude smešten u instituciju za decu sa poremećajima u ponašanju. To su Dom za vaspitanje djece u Knjaževcu ili „Vasa Stajić“ u Beogradu. Samom Vuloviću ova mjera, s obzirom na težinu počinjenog djela, deluje malo vjerovatna, jer su u pitanju domovi otvorenog tipa.
Ipak, pošto je i za ovo potrebna saglasnost roditelja, ukoliko je oni ne daju, centar i u tom slučaju može da pokrene postupak za lišenje roditeljskog prava.
– Treća mogućnost je da tim ljekara kaže kako djetetu nije potrebno liječenje i da se on vrati u porodicu. U tom slučaju organ starateljstva dužan je da sastavi detaljan plan podrške roditelja u podizanju djeteta – objašnjava Vulević.
Kako objašnjavaju u Advokatskoj komori Beograda, maloljetnicima mlađim od 14 godina svakako mogu biti određene samo vaspitne mjere. Za lakša djela to je ukor, a za teža slijedi pojačan nadzor – bio to nadzor roditelja, usvojioca ili staraoca, ili nadzor u drugoj porodici ili, pak, od strane organa starateljstva. Moguća je i mjera dnevnog boravka u odgovarajućoj ustanovi za vaspitanje i obrazovanje. Zakon kaže da se, ukoliko se ustanove psihički poremećaji, može izreći i mjera upućivanja u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.
– Ova mjera je pandan mjeri bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi kada su u pitanju punoljetni učinioci – objašnjavaju u AKB. – U tom slučaju dijete ostaje u psihijatrijskoj ustanovi koliko je potrebno, a kada navrši 21 godinu mjera se može nastaviti u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se izvršava obavezno lečenje i čuvanje odraslih.
Kod nas je to najčešće Specijalna zatvorska bolnici pri beogradskom Okružnom zatvoru, poznatijem kao CZ.
Pita se i pritvoreni otac
MADA su mediji najčešće spekulisali da će eventualnu saglasnost za sprovođenje daljih mjera prema Kosti K. morati da da majka, zakon kaže da se saglasnot traži od oba roditelja. Uprkos tome što je Kostin otac, sa kojim je dijete inače i živjelo, u jednomjesečnom pritvoru, on je i dalje formalan nosilac roditeljskog prava, pa je i njegova riječ o daljoj sudbina dječaka neophodna.