Skaj komunikacije koje je tužilac Željko Tomković predložio kao dokaz u procesu za ubistvo Radomira Đuričkovića 2016. godine na Cetinju pokazale su da je Mario Milošević uz pomoć Slobodana Kašćelana krajem 2020. i početkom naredne godine obezbijedio lažne svjedoke koji su pred sudom trebali da mu daju lažni alibi.
Za ubistvo Đuričkovića na optuženičkoj klupi su pored Miloševića Vukan Vujačić i Igor Mašanović.
Od kupca kola do direktnog izvršioca
Prvobitna optužnica u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je sa nekim izmjenama ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.
Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Igor Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.
On je naveo da u prvom navratu, neposredno poslije ubistva, nije ispričao sve što je vidio ali da je iz golog straha za svoj život, kada je Milošević nakon izručenja Crnoj Gori odlukom sudije za istragu pušten na slobodu, odlučio da ode u tužilaštvo i ispriča pravu i jedinu istinu.
S druge strane, odbrana je ocijenila da je iskaz Radulovića neistinit, nelogičan i neubjedljiv te da je promjenom prvobitnog iskaza i optuženjem Miloševića učinio uslugu tužilaštvu da izmijeni optužnicu koja je, poslije nekoliko puta vraćanja na dopunu istrage, konačno potvrđena.
(Politika)