Starešina crkve Svetog Nikolaja u Amsterdamu, sveštenik Nenad Ilić koji je poznat na društvenim mrežama kao jedan od najistaknutijih propovjednika, za crnogorsku „Borbu“, komentarisao je popis stanovništva i kazao da se tu ne radi o prostom statističkom podatku.
Komentarisao je i Litije koje su se dogodile prije tri godine u Crnoj Gori i kazao da će vrijeme biti to koje će donijeti prave procjene – krunu misionarskog djelovanja Svetog mitropolita Amfilohija u Crnoj Gori.
Popis u Crnoj Gori protiče mirno, bez većih tenzija, iako je na početku bilo opstrukcija. Šta je popis za vjernike u Crnoj Gori? Prost statistički podatak ili pak nešto više?
Naravno da se ne radi samo o statističkom podatku. Radi se prije svega o tome da li je kod dovoljnog broja ljudi u nekada ponosnoj Crnoj Gori ostalo dovoljno onih koji smatraju da je kolektivni identitet od velike važnosti i za lični identitet.
U duhu ovog čudnog vremena, mnogo je i ljudi koji ne bi da se obavežu, pa biraju kolektivne identitete mnogo manje čvrste, konstruisane i promjenljive, pri tom su možda i ubijeđeni da to više odgovara njihovoj slobodi, njihovom ličnom identitetu. Iza toga se obično krije samozaljubljenost i želja da se čovjek premjerava prema manjim uzorima. Što je lakše, ali ostavlja na kraju ozbiljnu prazninu u svačijem životu.
Litije u Crnoj Gori svakako su doprinijele da se građani oslobode i da zbace 30-godišnji režim. Kako biste komentarisali Litije, sa ove vremenske distance?
Ja mislim da će vrijeme tek donijeti prave procjene tih veličanstvenih litija – krune misionarskog djelovanja Svetog mitropolita Amfilohija u Crnoj Gori.
Nešto slično nije desetinama, možda i stotinama godina viđeno ni u pravoslavlju ni u cjelokupnom hrišćanstvu. Narod kao ikona! Ikona Carstva Božijeg u kome su svi zajedno, kao jedan, a svako očuvana ličnost. Nadpolitičko vaspitanje politike.
Bio sam ponosan dok sam pratio šta se sve to dešavalo u našoj prelijepoj Crnoj Gori, a posebno ponosan kad sam iz inostranstva na poziv prijatelja došao i da učestvujem makar u jednoj od tih veličanstvenih šetnji Carstva Božijeg na zemlji.
Mislite li da su Litije doprinijele i načinu na koji će se građani danas, tri godine kasnije, izjasniti na popisu?
Narod ako je u Bogu je iznad bilo koje ovozemaljske države. A države su uvijek samo kompropmis. Otuda možda i razočarenje kod jednog broja učesnika litija što njihov plod nije bio politički jasniji i konkretniji. Drugačije i nije moglo biti.
Radilo se o događaju koji postoji na dva nivoa. Onaj zemaljski je nastavio kako može a onaj nebeski je ostao kao ideal i ponos buduće Crne Gore. Bilo je u litijama naravno i onih koji su se nacionalno opredeljivali kao Crnogorci, ali svima je bilo jasno da te rijeke ljubavi Božije pokreće prije svega srpski narod.
Ne znam dovoljno o sadašnjem stanju ali samo podsjećanje na litije u meni bi i da sam mislio za sebe da sam Marsovac pokrenulo želju da pripadam tom čudesnom narodu – ikoni, kakvog odavno nije vidjela ni Evropa, a nije ni cjelokupni hrišćanski svijet.
Kakva je po Vašem mišljenju budućnost Crne Gore? I dalje podijeljena zemlja ili ipak može doći do prijeko potrebnog pomirenja?
Naravno da mora doći do pomirenja. I ne treba niko nikome da prebacuje opredeljenje. A na Srbima je da dostojanstveno svjedoče moral predaka i da ubjedljivo spoje prošlost sa budućnošću.
Mnoge zabune će se tada smanjiti, pa i one oko „biranja“ nacionalnog određenja. A tako lijepa zemlja kao što je Crna Gora jednostavno mora imati budućnost. Pa makar naslednici srpskih velikana ne mogli trenutno da im stanu uz rame. Drugačije je vreme – već i samo želja i volja da se opstane na teškom putu i svedoči vera i ljubav prema precima i potomcima – veliko je to.
pogled.me