Poslanica Ljevice u njemačkom Bundestagu Žaklin Nastić u intervjuu za portal ADRIA kaže kako ne vjeruje da će uskoro Crna Gora mogla povući priznanje Kosova, ali da je to moguće nakon što postane članica Evropske unije. Ona dodaje da ni u Njemačkoj nije idilična situacija, te da mnogi ljudi u toj državi više ne znaju kako da plate svoje račune, i većina Njemaca nije voljna da snosi posledice, kako kaže, fatalne spoljne politike.
Koja su to načela koja vas pokreću u političkom životu i koji je bio motiv Vašeg ulaska u politiku?
Odrasla sam u lošim uslovima i imigrirala u Njemačku sa deset godina. Odrastajućiu bogatoj zemlji kao što je Njemačka brzo sam shvatila da zbog moje socijalne prošlosti i života u siromašnom kraju, postoji veliki broj stvari koje nisam mogla da priuštim sebi i da je budućnost jednog djeteta zavisila od finansijske situacije njegovih roditelja, što me je učinilo ovakvoj kakva jesam. Pored toga, činjenica da djecu ne tretiraju kao nešto vrijedno u ovom imućnom društvu dodatno je uticala na mene.
Pored toga, ovaj nelegalni agresorski rat NATO-a protiv Jugoslavije iz 1999. me je politizovao. Marširala sam na nekim demonstracijama i bila zgrožena medijskim pokrivanjem i stavom, čak i direktnim hrabrenjem, ovog kriminalnog rata od strane Zelene i Socijalne demokratske vlasti u to vrijeme, od koji su obe zapravo bile orijentisane ka miru. 1999. godina je bila prekretnica, kada je Njemačka aktivno uzela učešće u ratu prvi put poslije Drugog svjetskog rata. I dalje ne shvatam kako su, pod zloupotrebom zločina Holokausta, posebno Zeleni, pokušali da prikažu ovaj čin kao humanitarni gest, a kao rezultat, agresivne politike NATOa podržane su i na svim ostalim mjestima na svijetu. Ja smatram da ta pravda jeste jedna od najbitnijih motivacija koja me je politizovala i koja me vodi.
Zašto se Vaš narativ o Srbiji razlikuje u odnosu na druge partije Bundestaga?
Levičarska partija i njihov prethodnik “PDS“ uvijek su negirali ovaj rat, zato što krši međunarodno pravo. Zato je to jedina partija o kojoj sam ikada razmišljala. I kao što sam rekla, ja smatram da je Republika Srbija pretrpljela veliku nepravdu. Na primjer, bivši Ministar spoljnih poslova Zelenih, Joschka Fisher, tvrdio je da mora da se spriječi drugi Aušvic i to koristio kao razlog da opravda ovaj rat. Danas, može se jasno reći: to je bila jedna nečuvena laž zbog koje se niko do dan danas nije izvinio.
Da, te laži se i dalje guraju pod tepih. Jedna cjelokupna nacija je diskreditovana, nevjerovatna svirepost. Ja takođe imam potpuno različite poglede na Srbiju i dešavanja tamo jer – za razliku od njemačke vlade kao i opozicije CDU/CSU, koji pratktično kritikuju srpsku politiku prema Rusiji, posebno vezano za sankcije- potpuno razumijem odluke Beograda. Dok su se zemlje EUa zajednički zalagale za sankcije Rusiji, time ugrožavajući sopstvenu ekonomiju i prosperitet, Srbija se nije priključila ovoj struji. Što je posebno frustrirajuće za njemačku vladu. Imam veliko poštovanje prema srpskom otporu od ovog pritiska i njihovog odbijanja da dopuste da im Brisel ili Berlin diktiraju kako bi svoju zemlju trebalo snabdijevati energijom. Nedavno glasanje u Savjetu UN-a za ljudska prava pokazalo je da je većina zemalja u svijetu protiv jednostranih sankcija. Jedna ohrabrujuća većina podržala je “Rezoluciju negativnog uticaja jednostranih prinudnih mjera (sankcija) na uživanje ljudskih prava“, što poziva sve države da se “uzdrže od uvođnja, održavanja ili implementiranja jednostranih prinudnih mjera“. Samo države Zapada glasale su protiv ove rezolucije.
Rezultati glasanja bi trebali ojačati srpsku politiku i pokazati da nije usamljena u ovoj poziciji. Srbija i njena politika su takođe problem za njemačku politiku jer sama Njemačka je vodila protivzakoniti agresivan rat protiv Srbije, što izaziva ogromne probleme sa kredibilitetom u kritikovanju ruskog nelegalnog agresivnog rata protiv Ukrajine. Takođe nije posebno pošteno kada Ministar spoljnih poslova Baerbock zahtijeva da Srbija prizna nezavisnost Kosova, koje je odvojeno nelegalnim ratom, dok u isto vrijeme kritikuje samoproklamovanu nezavisnost istočnih republika Ukrajine. Ovi dupli standardi u riješavanju problema u Srbiji su očigledni, što naravno niko ne želi tako lako da prizna.
Kako vidite budućnost Evrope u sadašnjem obliku?
Ja sam ubijeđena da vodeći političari u Evropi prave velike greške u svim oblastima. Nije iznenađujuće da desničarski populisti i ekstremisti konstantno dobijaju podršku u svim evropskim zemljama, kako se nezadovoljstvo i društveni jaz nastavljaju širiti.
Počelo je sa osnivanjem EU, ugovorna zajednica zasnovana Lisabonskim Sporazumom, koja promoviše uglavnom neobuzdivu konkurenciju kako za niskim platama tako i za ekološke i socijalne standarde. Ovo utiče na sve oblasti, da li je to stanje države, tržište rada, zdravstveni ili penzioni sistem. U isto vrijeme, niz slučajeva korupcije u Evropskoj Komisiji kao i Parlamentu EU, narušava i onako nisko povjerenje u ove respektivne institucije. Dok super bogati, lobisti, i bankari imaju veliku korist od EU-a i njenih institucija, jer EU ne obeshrabruje utaju poreza I modele uštede poreza ponajmanje, ali se čak i pojedinačne EU države takmiče u ovoj oblasti, fatalne politike štednje, što se dovodi u vezu sa smanjenjem socijalnih davanja, što prvenstveno pogađa najslabije u okviru EU.
Pored toga, postoji fatalna spoljna politika, posebno jedan potpuno pogrešno vođeni ekonomski rat protiv Rusije, evropski najznačajniji dobavljač energije, što je dovelo do inflacije i eksplozije cijena nafte i gasa. Mnogi ljudi u Njemačkoj više ne znaju kako da plate svoje račune, i većina Njemaca nije voljna da snosi posledice ove fatalne politike. Ako je ovo budućnost Evrope, društveni nemir će nastaviti da raste, kao što se već primjećuje u Francuskoj. Ako EU ne ispravi svoj kurs, prije ili kasnije moraće da plati cijenu za to.
Ukratko, ja smatram EU neoliberalnom, militarističkom i nedemokratskom.
Može li se dogoditi da Njemačka u budućnosti promeni stav po pitanju Kosova i povuče priznanje?
Ne mislim da će njemačka Vlada promijeniti svoj stav o Kosovu u skorije vreme. Ipak, trenutna vlast, pod vođstvom ministarke spoljnih poslova, zelene Berbokove, prati tradiciju prošle crveno-zelene Vlade pod Gerhardom Šrederom i ministrom spoljnih poslova Jožefom Fišerom, koji su podržali nelegalno bombardovanje Jugoslavije od strane NATO. Do ovoga dana, političari koji pripadaju zelenima, kroz SDP, HDU i SSD tvrde da je srpska strana počinila genocid na Kosovu i to bez ikakvih dokaza. Takođe, veoma je sramotno da sam, kako su mi kazali, ja bila prvi njemački političar koji je učestvovao na komemoraciji godišnjice NATO bombardovanja u Somboru prošle godine. Ovo naglašava koliko je malo vjerovatno da će sadašnja vlast promijeniti svoj pravac kretanja.
Činjenica je da je zapadnjačka „zajednica vrijednosti“ kreirala vještačku državu Kosovo koja je obilježena korupcijom, kriminalom, disfunkcionalnošću i emigracijom. Do današnjeg dana, oni nisu poslali vojnike kao dio Misije KFOR-a dok se istovremeno pridržavaju navodne sigurnosti države. Tokom moje skorašnje posjete Kosovu, morala sam da budem u pratnji dvojice naoružanih policajaca. Ovo dosta govori o navodnoj bezbjednosti na Kosovu.
Ponosna sam što je što su bivša SDS Parlamentarna grupa i trenutna lijeva Parlamentarna grupa jednoglasno glasale i kao jedina grupa u njemačkom Saveznom vijeću protiv NATO napada na Jugoslaviju kao i protiv slanja oružanih snaga Njemačke na Kosovo.
Kršenje međunarodnih zakona i isporuka oružja nikada nisu doprinjele razrešenju konflikta, ni na Kosovu, ni u Jemenu, ni u Ukrajini.
Mislite li da će Crna Gora u budućnosti povući priznanje Kosova?
Moram da priznam da ne vjerujem da će Crna Gora povući svoje priznanje Kosova u predstojećoj budućnosti. Kao član NATO i kandidat za ulazak u EU sa velikom šansom da postane član EU, povlačenje priznanja stvorilo bi prepreke na tom putu. Ovo je nedavno potvrdio i novoizabrani predsjednik Milatović. Povlačenje priznanja nakon ulaska u EU je moguće. Ipak, mnoge EU zemlje, uključujući Španiju, Grčku, Rumuniju, Kipar i Slovačku još uvijek ne priznaju Kosovo. Što se tiče promjene stava Crne Gore po ovom pitanju nakon ulaska u EU, samo mogu da nagađam.
pogled.me