Bezbjednosna situacija za lokalno stanovništvo je nestabilna od 1999. godine, a vlada u Prištini pokušava da protjera ono malo Srba koji su ostali na Kosovu svakodnevnim napadima i stvaranjem atmosfere nasilja, ocijenila je u intervjuu za portal „Adria“ poslanica njemačkog Bundestaga Žaklin Nastić.
Svijet sa pažnjom prati događaje u Saveznoj Republici Njemačkoj, kakve su aktuelnosti u njemačkoj politici i projekcija daljeg pravca razvoja političke situacije? Takođe, oči međunarodne javnosti su uprte u novoosnovano političku partiju BSV-Savez Sara Vagenkneht, konkretno-prognozira se veliki uspjeh programu koji ova partija promoviše. Možete li, kao neko ko je i član predsjedništva BSV-a da kažete kojim putem će krenuti društvo i država ukoliko BSV preuzme poluge vlasti?
U Njemačkoj već dugo postoji jaz u zastupljenosti u politici. Iracionalna politika vladajuće semafor-koalicije, koja masovno nanosi štetu Njemačkoj i ljudima koji ovdje žive, čini da AfD sa svojom desničarskom, zapaljivom ideologijom postaje sve jača. Njihov rejting se od posljednjih saveznih izbora udvostručio. Nezadovoljstvo semafor-koalicijom već više meseci kulminira protestima i štrajkovima.
Protesti poljoprivrednika posebno, ali i jedan broj protesta za mir, privukli su veliku međunarodnu pažnju, iako mislim da su ovi protesti samo još jedan pokazatelj opšte situacije u Njemačkoj. Njemačka je na političkoj raskrsnici i njemačko društvo je duboko podijeljeno. Moramo da uđemo u dijalog sa narodom umjesto da se bavimo elitnom politikom. Mnogi ljudi su izgubili povjerenje u državu i više se ne osjećaju predstavljenim od strane nijedne od postojećih partija. Zato je osnovan Savez Sarah Vagenkneht kao stranka koja želi da ljudima u Njemačkoj koji se osjećaju ostavljenim ponovo da glas.
Mnogi građani naše zemlje strahuju od daljeg gubitka životnog standarda, ugrožen je socijalni mir u Njemačkoj. Po mom mišljenju, „sve po starom“ bilo bi pogubno za zemlju, koja je uveliko izgubila svoj sjaj u Evropi. Njemačka spoljna politika je fatalna. Umjesto zveckanja vojnim sabljama, konačno nam treba više diplomatije. Želimo da oživimo demokratsko odlučivanje, proširimo demokratsko učešće i zaštitimo ličnu slobodu i zato odbijamo pritisak da se konformišemo, koji uznemirava naše društvo. S obzirom na evropske izbore u junu i predstojeće pokrajinske izbore u tri istočne njemačke pokrajine, uvjerena sam da će mnogo ljudi glasati za Savez Sare Vagenkneht. Na našoj prvoj saveznoj stranačkoj skupštini krajem januara usvojili smo naš evropski izborni program za 2024. godinu u kome podsjećamo na osnovne evropske ideje mira, prosperiteta, socijalne sigurnosti i slobode. Konačno nam je potrebna politika razuma koja se zasniva na potrebama birača. Ako naša stranka dođe do vladajuće odgovornosti, učinićemo sve što možemo da ponovo promovišemo socijalni dijalog i demokratsku debatu u Njemačkoj.
I učinićemo sve što možemo da osiguramo da se sukobi i ratovi rješavaju diplomatskim putem, umjesto da kroz opasno naoružavanje klizimo dalje niz ratnohuškački tobogan ka Trećem svjetskom ratu.
Srbija se suočava sa nevjerovatnim problemima na Kosovu i Metohiji, predsjednik Aleksandar Vučić je tražio hitno zasijedanje sjednice SB UN-a, koja je zakazana za četvrtak u 21 čas po našem vremenu. Zašto svijet ne reaguje na jednostrane poteze Prištine i šta se može očekivati od sjednice?
Prošle godine sam putovala na Kosovo i Metohiju i razgovarala sa tamošnjim Srbima. Situacija za manjine kao što su Srbi i Romi na Kosovu značajno se pogoršala posljednjih godina. Bezbjednosna situacija za lokalno stanovništvo je nestabilna od 1999. godine, a vlada u Prištini pokušava da protjera ono malo Srba koji su ostali na Kosovu svakodnevnim napadima i stvaranjem atmosfere nasilja.
Briselski sporazum iz 2013. godine Priština još nije primijenila i još uvijek ne postoji Zajednica srpskih opština. Dok se ove godine, tačno 25 godina nakon rata NATO-a protiv Savezne Republike Jugoslavije, kojom je prekršeno međunarodno pravo, iz Brisela i Berlina pozivaju „obje strane“ na deeskalaciju, države NATO-a naoružavaju vojsku Kosova, što još jednom značajno povećava tenzije i povećaće rizik od eskalacije. Smatram da su postupci Prištine izuzetno zabrinjavajući i, posebno nakon odluke da se srpski dinar zabrani sa Kosova, vrijeme je da se Savjet bezbjednosti UN pozabavi situacijom. Činjenica da se to konačno dešava je korak u pravom smjeru. Veoma se nadam da će ovo učiniti svjetsku javnost svesnom problema na Kosovu i da će se konačno raditi na rješenjima koja su prihvatljiva za obe strane, umesto zauzimanja jedne strane kao što to čini EU.
Zapad bezuslovno podržava Prištinu, pojačavajući pritisak na Beograd da se okrene drugim partnerima i razgovara o pitanju Kosova u Njujorku umjesto u Briselu. Ovo pokazuje kako zapadna politika rasula na Balkanu sve više propada. Simbolično za „vrijednosti Zapada” je činjenica da se retorički hvali spoljna i bezbednosna politika zasnovana na vrednostima, a u stvarnosti se na Kosovu i širom svijeta vodi
agresivna politika eskalacije.
Kakav je trenutni odnos Njemačke prema Srbiji i kako Vi vidite perspektivu evrointegracija Zapadnog Balkana?
Odnos Njemačke prema Srbiji opisala bih kao produžetak agresivne politike SAD. Prema mom mišljenju, sveobuhvatna podrška Prištine sa kolektivnog Zapada i stalna kritika odnosa Srbije sa Rusijom i Kinom su pogrešan pristup. EU perspektiva Zapadnog Balkana u velikoj mjeri zavisi od stava Njemačke, koja se deklarativno zalaže za ulazak u EU za cio region, ali je za takav scenario posljednjih godina učinila malo konkretnog. Ukrajini i Moldaviji je sada takođe obećano da će se pridružiti Evropskoj Uniji, iako procesi pridruživanja Zapadnog Balkana tokom proteklih godina nisu ostvarili nikakav napredak. Stoga bih ova obećanja o pristupanju Ukrajini i Moldaviji okarakterisala kao geopolitičke popuste. Ali ako pogledate Sjevernu Makedoniju, na primjer, koja je čak promijenila ime i nije dobila ništa zauzvrat od Zapada, vidi se licemjerna politika EU. Podrška ljudi na Zapadnom Balkanu za ulazak u Evropsku uniju opada godinama unazad i to je u sprezi sa odnosom Njemačke prema regionu. Potrebna nam je jasna i konkretna perspektiva za zemlje regiona, bez stvaranja uslova koje bi mnoge države članice teško mogle da ispune. EU je u dubokoj krizi i trenutno nema snage da se širi i reformiše i ima samo deklarativne namjere da integriše Zapadni Balkan u Evropsku uniju. Stoga nam je potrebna evropska politika susedstva koja je usmjerena ka miru, eliminaciji siromaštva i nerazvijenosti i stvaranju veće privredne saradnje.
pogled.me