Na parlamentarnim izborima koji su održani 11. juna ove godine, Pokret Evropa sad osvojio je 24 mandata, koalicija Za budućnost Crne Gore 13, koalicija Demokrata i Ure 11, a SNP 2. Time je tridesetavgustovska većina ukupno osvojila 50 mandata. Više nego dovoljno za odličnu stratešku poziciju u susret pregovorima i sasvim dovoljno za formiranje stabilne i snažne vlade koja bi Crnu Goru izvukla iz političke krize. Ovo je brojka koja garantuje jaku podršku za sprovođenje svih neophodnih političkih, pravosudnih, ekonomski i moralnih reformi.
Da pokušaj izigravanja demokratskih principa i izborne volje, često odvodi u taktičke greške koje narušavaju poziciju čitavog pregovaračkog procesa čime isti postaje plijen nezrelih stranačkih grabljivaca, pokazalo se i nakon izbora u Crnoj Gori. Pred Pokretom Evropa sad, političkim subjektom koji je nastao iz većine od 30. avgusta, bio je prostran put, na kojem su mogli da razviju potrebnu brzinu, postanu lider reformi i kohezioni faktor demokratskih snaga. Time bi pružili i snažan doprinos zaustavljanju daljeg raslojavanja crnogorskog društva. Pregovori prvoplasiranih i drugoplasiranih u većini, PES i ZBCG, bili su logičan slijed izbornih rezultata. Formirala bi se osnova većine i minimalizovao manevarski prostor za ucjene, ultimatume i druge sabotaže demokratskog procesa, piše „Borba“.
Umjesto toga, PES se odlučio za skretanje i vožnju po “makadamu”. U prvim razgovorima preskočena je drugoplasirana ZBCG. PES je ušao u neformalne pregovore sa trećeplasiranim Demokratama. A Demokrate su “otkačile” koalicionog partnera i u dogovaranja ušle bez Abazovićeve Ure. Koristeći grešku PES-a, Bečićeva stranka odmah je stavila šapu na mjesto predsjednika Skupštine, koje im ni po jednom kriterijumu ne pripada, kao i čitav niz resora koje sa osvojenim rezultatom ni u jednoj zemlji ne bi dobili. Time je napravljena prva strateška greška, iz koje profitiraju Demokrate, a strada Demokratija. Nakon prve, uslijedila je i druga. U pregovarački proces ulazi Bošnjačka stranka, jedan od glavnih političkih oslonaca kriminogenog režima Mila Đukanovića, koja je svoju lojalnost crnogorskom autokrati pokazali i na predsjedničkim izborima. Stranice informativnih portala postepeno su se ispunjavale spekulacijama o zahtjevima Demokrata i Bošnjaka. O viziji razvoja, procesu reformi, sprovođenju izborne volje, ekonomskom napretku, nije bilo ni riječi.
Mrcvarenje pregovaračkog procesa moglo je da počne. A integritet tridesetavgustovske većine bio je narušen, jer je za Demokrate i dio PES-a, poželjniji partner postala Bošnjačka stranka, koja je glasala za smjenu Bečića i pad Krivokapićeve vlade, nego Za budućnost Crne Gore, sa kojom PES i Demokrate na brojnim lokalnim nivoima čine vlast.
Demokratska pobjeda građana Crne Gore postala je plijen nerealnih ambicija Demokrata i planova DPS-a da preko Bošnjačke stranke “kupe akcije” u novoj izvršnoj vlasti. Izborna pobjeda, u kojoj je PES osvojio najviše, postala je žrtva nesposobnosti djelova PES-a, da je kapitalizuju i postanu najjači subjekat na političkoj sceni, a građanima ponude toliko traženu političku stabilnost.
Umjesto da regularnim putem i na brži i efikasniji način, PES stigne do većine od 50+ poslanika, sada “makadamom”, dužim i težim putem, “truckaju” da stignu do 41. A zbog činjenice da je kompletan pregovarački proces uslovljen Bečićevom fatalističkom vezanošću za fotelju predsjednika Skupštine, Spajić se nalazi na mjestu suvozača. A tu će i ostati, čak i ukoliko postane premijer, jer je pregovarački proces pretvorio u taoca Bečićevih ambicija i planova DPS-a.
pogled.me