„Bilo lijepo otvoriti civilizacijski dijalog i putem prepiske, kad bi druga strana raspolagala sa dovoljno znanja i morala da ponudi civilizacijski i argumentovan odgovor, umjesto ideološko-komesarskog“, istakao je Želko Čurović, predsjednik Saveza Srba iz Crne Gore u javnom odgovoru bivšem predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću, koji je izmeđuostalog izjavio da su uoči popisa došli razni zavičajci kako bi „posrbili“ Crnu Goru.
„Pošto predstavljam Savez Srba iz Crne Gore – u najvećoj mjeri one Srbe koji su rođeni u Crnoj Gori a žive u Srbiji – moram se zadržati na pristojnosti u okviru civilizacijskog ophođenja prema ideološkom komesaru, kao zaostatku antisrpski opredijeljenih baštinika mržnje od 1941. godine do današnjeg dana.
Razumije se, mislim na ideološke spodobe koje su najprije proglašavale neprijateljima srpske domaćine i sveštenike SPC kao velikosrpske elemente, zbog čega su ih ubijali i progonili.
Na našu opštu žalost, i danas u dvadeset prvom vijeku u Crnoj Gori se igraju komesarska kola u slavu vođe.
Đukanović kuka i žali se bjelosvjetskim srbomrscima na „velikosrpske planove Srbije i njenih štićenika“ samo da bi dodvornički opravdao zadatak koji je dobio od istih da Crnu Goru rasrbi. Proglasio je izdajnikom svakoga Srbina u Crnoj Gori koji se usudio da kaže istinu, a istina je da je on srbomrzitelj.
Poučen njegovim idološkim ocima i on je krenuo u progon SPC i srpskih prvaka i svih običnih, pristojnih i nacionalno odgovornih ljudi koji se osjećaju Srbima.
Krenuo je u asimilaciju Srba kao i Blažo Jovanović kad je napisao dekret da se svi stanovnici Crne Gore imaju nacionalno pisati kao Crnogorci od datuma donošenja tog duboko diskriminatornog akta.
Krenuo je u tiranski pohod da zabranjuje sveštenicima SPC da vrše službu progoneći ih iz države, kao nekad Mehmed osvajač.
Udario na SPC, kao Vatikan što vjekovima udara, možda i otvorenije.
Zabranjivao je srpski jezik i pismo i prognao iz škola profesore srpskog jezika, kao što su nekad, tokom okupacije, zabranjivali Austro-Ugari.
Napravio je tzv. CPC, kao što je namjeravala i fašistička Italija.
Kao što su svi neprijatelji Srba činili rasrbljavanje vjekovima, i on je pokušao nastaviti politiku KPJ, koja je na svome kongresu u Drezdenu – u borbi protiv „velikosrpske hegemonije“ – donijela akt o razbijanju Kraljevine Jugoslavije na više država, što se i desilo. Na kraju su po tim državama proglasili nove nacije otkinute od srpskog naroda, nove jezike otkinute od srpskog jezika, nova pisma otkinute od srpskog pisma, nove „crkve“ otkinute od SPC…
Upravo je Đukanović najvjerniji izdanak tih antisrpskih komesara sa dobijenom agendom rasrbljavanja Srba i njihovim progonom.
Mi Srbi, koji smo rođeni u Crnoj Gori a živimo u Srbiji, zahvaljujući diktatorskim zlodjelima Mila Đukanovića, osjećamo se kao prognanici sa sopstvenih ognjišta, odnosno zahvaljujući njegovoj antidemokratskoj i anticivilizacijskoj politici, koja nas je definitivno proglasila strancima, oduzimajući nam sva građanska prava. Jedino pravo koje nam je ostavio je da plaćamo porez na očevinu kao stranci.
Upravo tu njihova pokvarenost izranja do krajnosti. Sve srpsko im smeta osim našeg novca kojim pune budžet.
Jedinstvena je njihova ideja o bojkotu popisa stanovnika Crne Gore. To nije zabilježeno u svijetu do sada, ni u diktatorskim niti u demokratskim društvima. Već tri puta odlažu popis u strahu da se ne otkrije istina o njihovim popisnim marifetlucima, koje pominje mladi Živković, nevješto prebacujući da će uraditi neko drugi ono sve što su oni radili.
– Da li je u pitanju strah od povećanja procenta Srba na popisu, koji su oni smanjivali svojim popisima?
– Da li će se smanjiti procenat Crnogoraca koji su oni povećavali svojim popisima?
– Da li je strah od otkrivanja tačnog broja stanovnika, jer ih očigledno nema onoliko koliko su oni popisivali?
– Da li imaju strah od otkrivanja broja građana koji su njih glasali?
Razumijem ih.
U strahu su velike oči.
Sve su to pitanja koja ih muče, jer će popis otkriti sve njihove mahinacije izbornih i referendumskih rezultata i način razaranja crnogorskog društva po nacionalnim šavovima, koje je živjelo u skladu sa raskolničkim svađama i političkim međusobicama pretvorenim u mržnju.
Savez Srba iz Crne Gore poziva sve građane Crne Gore da se izjasne onako kako se iskreno osjećaju (nacionalno, vjerski, kojim jezikom govore), onako kako su se osjećali njihovi preci. Jer, napokon, samo tako mogu doživjeti sopstvenu vertikalu ljudskog postojanstva.“
Željko Čurović, predsjednik Saveza Srba iz Crne Gore
pogled.me