Guslar je za vrijeme bojeva boravio u ustaničkim utvrđenjima - šančevima, a svaku informaciju provjeravao je kod najmanje tri izvora.


Najtačnije izvještaje o Prvom srpskom ustanku ostavio nam je prvi srpski ratni reporter, slijepi guslar Filip Višnjić. Njegovu obaviještenost o pripremama za ustanak naučnici su dugo pripisivali njegovom bliskošću s knezovima i ustaničkim vođama, koje je pratio i pjevao im, prenose "Novosti".

Nisu, međutim, mogli da objasne izuzetno tačne opise bitaka koje je ostavio u svojim pjesmama, sve dok nisu pronašli svjedočanstva guslarovih savremenika: oni su kazivali da je Višnjić za vrijeme bojeva boravio u ustaničkim utvrđenjima - šančevima, a svaku informaciju provjeravao je kod najmanje tri izvora, baš kao što bi to radili iskusni reporteri.

Oni su Višnjića opisivali kao visokog, plećatog, snažnog, sa licem nagrđenim dugim ožiljkom i šakom oskaćenom udarcem duge oštrice.

To su bili biljezi kakve su nosili ratnici, a ne guslari.

Slijepi Filip je u " Početku bune na dahije" dao vrlo oštru kritiku srpskih knezova koji su izbjegavali sukobe s Turcima sve dok ovi nisu počeli njihovu masovnu sječu i ostavio putokaz ka "Božjim ugodnicima" pravim organizatorima i duhovnima vođama ustanka "božjim ugodnicima" Hadži Ruvimu i Hadži Đeri. On su pozivali narod "svaki svoje da okaje stare" i 1803. su okupili 12 knezova spremnih za borbu i zakleli ih na dizanje ustanka.

Kad su, vijek kasnije, objelodanjeni dokumenti iz bečkog Ratnog arhiva, pokazalo su se ispod monaških odora često krili srpski frajkori i obavještajci koji su dolazili iz Austrije da pripremaju bunu. Ispostavilo se i da je Višnjić znao u glavu sve janičarske dahije i zapovednike, što nije bilo lako objašnjivo, ukoliko je on zaista bio samo slijepi guslar-prosjak.



On je vješto zabilježio stvarne karaktere ustaničkih vođa, i tako potomstvu ostavio svjedočanstva i o njihovim lošim stranama, sukobima i sujetama.




Srpsko učeno društvo je 1867. zamolilo Teofila Dimića, upravitelja škole Varadinske regimente da pribavi podatke o Višnjiću iz sela Grka, gdje se najveći pjesnik „Srpske revolucije“ sklonio posle propasti Prvog srpskog ustanka.

Dimić je razgovarao sa Višnjićevim poznanicima i savremenicima iz Grka i drugih mjesta i izvijestio:



- Lajtnant u Pančevu Čemerlić, koji je Filipa lično poznavao, i kome je Filip na svečarima više puta pjevao, pripovijeda da je Filip i knjigu znao (bio je pismen. prim aut.), i da su Filipu Turci - budući je pjevanije narodno protiv ovih dizao - oči iskopati dali. Dalje, da je Filip bez vođe uvijek samo sa dva štapa išao.



Seljani iz Grka: Sima Stanišić, Milan Čemerlić i Čeda Radišić prenijeli su istraživačima Filipovu priču da je "vođa čete ustaničke bio i kod zdravih ali prevrnutih očiju kao guslar Turke uhodio" sve dok ga ovi u jednom boju nisu zarobili i prepoznali i zaista oslijepljeli. Oni su otkrili i nevjerovatnu sposobnost ovog "slijepca" da sam kočijaši zapregom.

PJEŠAČIO OD SKADRA DO TEMIŠVARA


Književnik i kulturni radnik Milorad Panić Surep bio je zaitrigiran zagonetnim Višnjićem, koji je po zvaničnoj biografiji rođen u uglednoj porodici Vilića, koju su Turci doslovno istrijebili. Otac mu je rano umro i kada mu se majka preudala on je od njenog nadimka Višnja napravio novo prezime, koje mu je skrivalo identitet. Prema zvaničnoj verziji on je oslijepio od boginja u osmoj godini, ali kada je Surep počeo da spaja crvenom linijom tačke na karti gdje je Višnjić boravio tokom svojih pešačkih putovanja rezultat ga je zaprepastio: slijepi guslar je putanjom nalik na zamršenu nit prešao hiljade kilometara po Bosni, Srbiji i Crnoj Gori. Najjužniji kraj te niti počinjao je u Skadru, a najsjeverniji se protegao do Temišvara. Kada je došao do svedočanstva samog Višnjića da se pravio slijep, da bi mogao da uhodi Turke, postalo je jasno da je pjesnik bune bio – obavještajac!

pogled.me