Podaci sa poslednjeg popisa pokazali su da ipak, bez obzira na višegodišnju sistematsku i sistemsku diskriminaciju, srpski identitet u Crnoj Gori jača, a srpskim jezikom govori najveći broj građana države.
Stranka Demokratska partija socijalista (DPS), predvođena Milom Đukanovićem, godinama je imala ključnu ulogu u oblikovanju modernog crnogorskog identiteta. Mnogima je proces izgradnje crnogorske nacije izgledao kao politički projekt, posebno nakon raspada Jugoslavije i referenduma o nezavisnosti Crne Gore 2006. godine. Za protivnike DPS-a, taj projekt predstavljao je namjeran pokušaj da se stvori “vještačka” nacija, s ciljem udaljavanja Crne Gore od njenog srpskog identiteta.
Stvaranje crnogorske nacije
Do kraja 20. vijeka, većina stanovnika Crne Gore izjašnjavala se kao Srbi, što je potvrdio i popis iz 1991. godine. Međutim, dolaskom DPS-a na vlast i s rastućim političkim interesima za nezavisnost Crne Gore, identitetska politika postala je ključno sredstvo. DPS je kroz obrazovni sistem, medije i institucije promovirala ideju posebnog crnogorskog identiteta, različitog od srpskog. Ova ideja, koja je jačala tokom devedesetih i posebno nakon 2006. godine, izazvala je brojne kontroverze, jer su mnogi vjerovali da je to dio šireg plana da se Crna Gora što više distancira od srpske istorije i tradicije.
Tzv. crnogorski jezik: političko sredstvo
Jedna od najkontroverznijih odluka DPS-a bila je uvođenje tzv. crnogorskog jezika kao službenog jezika države. Prema protivnicima ove odluke, crnogorski jezik je izmišljen kako bi se dodatno naglasila razlika između Crne Gore i Srbije. Prije 2006. godine, srpski jezik bio je dominantan, a mnogi lingvisti smatraju da je razlika između srpskog i crnogorskog jezika minimalna, pa čak i nepostojeća. Uvođenje crnogorskog jezika u škole, medije i administraciju posmatrano je kao politički potez DPS-a kako bi se konsolidovala crnogorska nacija i stvorio poseban identitet.
Ova odluka izazvala je burne reakcije, među Srbima u Crnoj Gori, koji su se osjećali i osjećaju kulturno marginalizirano. Crnogorski jezik je postepeno zauzimao centralnu poziciju u službenim institucijama.
Problem etničke i jezičke homogenizacije
Ove promjene, naročito stvaranje crnogorske nacije i jezika, izazvale su duboke podjele u društvu. Srpska zajednica, koja je desetljećima činila značajan dio stanovništva Crne Gore, doživjela je ove promjene kao pokušaj potiskivanja njihovog identiteta. DPS je, međutim, uvijek branila ove odluke kao neophodne korake u izgradnji moderne, nezavisne države.
Ipak, kritičari smatraju da je proces izgradnje crnogorske nacije pod DPS-om bio politički motivisan, s ciljem dugoročnog jačanja vlasti partije i udaljavanja od Srbije. Promjene u jeziku i identitetu doprinijele su polarizaciji unutar zemlje, gdje se etničke i kulturne podjele sve više koriste kao sredstvo za političku mobilizaciju.
Etničke i jezičke promjene koje je provodila vlast DPS-a u Crnoj Gori oblikovale su novu stvarnost, ali su takođe dovele do dubljih društvenih podjela. Politički projekt stvaranja crnogorske nacije i jezika ostavlja za sobom problematične odnose. Ove tenzije predstavljaju dugoročan izazov za stabilnost Crne Gore, koja će morati pronaći ravnotežu između novih i starih identiteta.
Međutim, podaci sa poslednjeg popisa pokazali su da ipak, bez obzira na višegodišnju sistematsku i sistemsku diskriminaciju, srpski identitet u Crnoj Gori jača, a srpskim jezikom govori najveći broj građana države. Sve to ukazuje na borbu koja tek predstoji da se Crna Gora vrati sebi, počevši od vraćanja statusa službenog jezika srpskom jeziku pa nadalje.
Pogled.me/IN4S
