Slučaj nastavnice Milke Obradović, koja tvrdi da je u Srednjoj mješovitoj školi „25. maj“ u Tuzima izložena dugotrajnom institucionalnom pritisku, mobingu i diskriminaciji, otvara ozbiljna pitanja o stanju u prosvjetnom sistemu Crne Gore i odnosu prema prosvjetnim radnicima koji predaju srpski jezik i baštine srpsku kulturu.

Obradović je javno saopštila da je, prema njenim riječima, meta direktora škole Sehada Ljuljanaja, koji je, kako navodi, targetira i pokušava da je predstavi kao nacionalistu. Takve optužbe, ističe, potpuno su neosnovane i duboko pogađaju njen profesionalni i lični integritet.

„Tokom tog perioda nikada nisam imala problema ni sa kolegama ni sa učenicima, o čemu svjedoče brojne generacije učenika, njihovi roditelji i moj dosadašnji profesionalni rad“, navela je Obradović, podsjećajući da u toj školi radi više od šest godina bez ijedne mrlje u karijeri.

Posebno zabrinjava, kako kaže, pokušaj da se maloljetni učenici uvuku u lične ili institucionalne obračune.

„Nedopustivo je da se djeca koriste kao sredstvo za širenje podjela i raspirivanje nacionalne netrpeljivosti“, poručila je ona, naglašavajući da u svom radu nikada nije pravila razliku među učenicima po vjeri ili naciji.

Ovaj slučaj, međutim, prevazilazi lični spor i prerasta u mnogo širi problem. Sve je više onih koji smatraju da je riječ o još jednom dokazu da se u prosvjeti Crne Gore i dalje njeguju stare, odbačene prakse tihog eliminisanja kadrova koji predaju srpski jezik i njeguju srpski kulturni identitet. Umjesto da obrazovne ustanove budu mjesta znanja, tolerancije i profesionalizma, pojedini prosvjetni radnici, kako se tvrdi, suočavaju se sa pritiscima, etiketiranjem i pokušajima diskreditacije.

Zbog toga je neophodno da se nadležne institucije - od Ministarstva prosvjete, preko Prosvjetne inspekcije, do drugih državnih organa, što prije uključe u ovaj slučaj, sprovedu nepristrasnu provjeru svih navoda i jasno se izjasne. Svako ćutanje ili odlaganje dodatno produbljuje sumnju da se diskriminacija toleriše.

Obradović poručuje da će pravdu potražiti kroz institucije sistema, jer vjeruje u zakon i odgovornost. Ipak, odgovornost sada nije samo na njoj, već i na državi da pokaže da u obrazovanju nema mjesta za mobing, političke ili nacionalne obračune.

Jer, ako se ovakvi slučajevi prećute, poruka je jasna: u prosvjeti i dalje vladaju strah i selektivna pravda.

Pogled.me

Bonus video: