Šta bi se dogodilo da je neki srpski političar rekao da su Nikšić, Pljevlja, Berane ili Herceg Novi – „srpski gradovi“?
To pitanje ponovo se nameće nakon što je potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj, poslije polemike u Skupštini o statusu Opštine Ulcinj i izmjenama Zakona o lokalnoj samoupravi, na društvenim mrežama podijelio objavu u kojoj se Ulcinj naziva „albanskim gradom“.
„Ulcinj je bio grad. Ulcinj je grad. Ulcinj će uvijek biti grad. Ulcinj je grad sa većinskim albanskim stanovništvom. Ulcinj je albanski grad“, navodi se u objavi koju je podijelio Đeljošaj.
U istoj objavi tvrdi se da je Ulcinj „grad zarobljen od strane nekih političara poznatih po korupciji“, te da će biti „oslobođen u junu 2027“.
Ovakva poruka jednog od najviših državnih funkcionera otvara pitanje dvostrukih aršina u političkom životu Crne Gore.
Jer, teško je zamisliti da bi bez burnih reakcija prošla izjava nekog srpskog političara kojom bi Nikšić, Pljevlja, Berane ili Herceg Novi bili označeni kao „srpski gradovi“.
U takvom slučaju gotovo izvjesno bi uslijedile optužbe za nacionalizam, ugrožavanje građanskog koncepta države i podizanje međunacionalnih tenzija. Vjerovatno bi se tražile i reakcije državnih institucija, političkih partija i nevladinog sektora.
Međutim, nakon objave koju je podijelio Đeljošaj, izostala je slična lavina reakcija onih koji se inače pozivaju na zaštitu građanskog karaktera Crne Gore.
Upravo zato ostaje jednostavno pitanje: da li pravila građanske Crne Gore važe jednako za sve, ili nacionalni predznak nekog grada postaje problem samo kada ga izgovori Srbin?
Bonus video:
Komentari (0)