Umjesto da greške ispravljamo iznutra i odgovorno, mi ih pretvaramo u oružje protiv sopstvenog naroda. Rezultat? Demotivirani birači, rasuti glasovi i sve veći broj onih koji kažu: „Neću ni za koga.“

Upravo to je vlažni san svake antiserpske službe i strukture - da Srbi ili pređu u druge političke opcije, ili da ne izađu na izbore. A kad se Srbi povuku - DPS se vraća na velika vrata, dok nastavljači DPS-ove politike rasrbljavanja opstaju bez ikakvog napora, bez odgovornosti i bez pritiska. Njima ne trebaju jaki protivnici, dovoljni su posvađani Srbi.

Godinama smo slušali kako su drugi krivi, kako nas neko dijeli i slabi. Danas, nažalost, najviše posla obavljamo sami. Umjesto zajedničkog cilja došle su lične sujete, umjesto strategije javni obračuni, a snagu nam izjeda unutrašnja erozija.

Ako se ovako nastavi, neće biti potrebe ni za DPS-ovim mehanizmima, ni za stranim pritiscima. Srbi će sami sebi zatvoriti politički prostor - a onda će se opet pitati kako se to desilo.

Izvor: Pogled/Miroslav Zavidović

Bonus video: