– Došao je čas odluke. Istorija nas uči da se napredak nikad ne postiže slučajno, već kroz teške izbore, odgovornost pred sopstvenom savješću i odlučnost da se ide naprijed. To je izgovorio Vinston Čerčil kad se nalazio u sličnoj situaciji kao ja večeras.

Srbija 2012 i Srbija danas

– Danas je dan kada podnosim ostavku, poslednji put u funkciji predsjednika Republike. Pokušaću da vas ne gnjavim brojevima ili bar upola koliko bih mogao. Da kažem nekoliko reči. Prije toga vas molim da na trenutak zastanete i pogledat unazad. Da se sjetite 2012. godine. Ne mogu da se sjete mladi momci i djevojke, ali mi stariji možemo sa lakoćom toga da se sjetimo. Od toga da nam je nezaposlenosti bila 25,5 odsto, gotovo da mladi nisu radili. Kurs dinara nam se mijenjao toliko da smo očekivali svako jutro sa neizvjesnošću. Kada sam postao predsjednik vlade, stopa javnog duga je bila 79 odsto u odnosu na BDP. Danas je Srbija nisko zadužena zemlja. Mi smo na 43 posto stope javnog duga u odnosu na BDP. U EU je oko 47 odsto. Nismo jeli hljeb naše djece. Stvarali smo nešto u realnom vremenu.

– Semafor kaže tako. Ovo vam je BDP 2012. – 4870 evra, ovo je 2027. – 15.934 evra po glavi stanovnika. Samo da pogledate koliko je Srbija drugačija. kako se Srbija promijenila. Kako se lice Srbije promijenilo. Ne zbog ulica, pruga, fantastičnog Beograda na vodi. Postali smo pomalo razmaženi smatrajući kako treba da preteknemo Njemačku, Francusku. Stanje putne mreže, niko ne može da mi skine osmijeh sa lica zbog toga – za 70 godina urađeno 596 kilometara, a mi za 13 godina 686 kilometara autoputeva i brzih saobraćajnica, u izgradnji je još 399 ili 400 kilometara nekih od najvažnih saobraćajnica. Te saobraćajnice povezuju ljude, zapošljavaju, dovode investitore. Zajedno smo ovo uradili i hvala građanima na tome – istakao je Vučić.

Novi predsjednik

– Taj novi moraće da čuva naše nacionane interese, naš narod na KiM. Svako će morati da se odupre tome da se odrekne KiM. Moraćemo da nastavimo sa ekonomskim razvojem, inovacijama, vještačkoj inteligenciji, robotima i da nikako ne zakasnimo. Amerikanci su mi rekli u Parizu da bježe Kinezima 5 ili 6 mjeseci. U ovom poslu, u eri danas je mnogo. Kada sam pitao koliko mi Evropljani zaostajemo, rekli su 7 ili 8 godina. Srbija mora da vodi računa o tradicionalnim prijateljima na istoku, Srbija mora brže da se razvija. Srbija će biti najbžre rastuća ekonomija sledeće godine. Moraćemo taj novac da ulažemo – kaže Vučić.

O obrazovanju

– Stigao sam do bolne tačke. Do obrazovanja. Tu smo najviše ispita pali, mi smo iz vlasti odgovorni i oni koji su svoje interese stavili ispred naše djece. Naša obaveza je da promijenimo to u narednom periodu. Plate nikada nisu bile više ni u prosvjeti, ni u visokom obrazovanju. Realno, ne nominalno. Ne znači da ne treba da budu veće. Razlog je bio da su se neki odnosili neodgoovorno, fakultete pretvarali u partijske štabove. To je jedan od razloga zašto se kandidujem i da pobijedimo tu pogubnu politiku – istakao je on.

– Donio sam odluku o aboliciji 23 lica, koja vezana za sve ove užase kroz koje smo prolazili godinu i po dana. Uprkos mišljenju različitih bezbjednosnih službi. Odlučio sam da pomilujem 12 lica iz Novosadske grupe na čelu sa Milom Pajić. Kao što sam donio odluku da pomilujem 11 lica koja su učestvovala u incidentima protiv blokadera.

O izborima

– Znam da sam griješio u izbori ljudi. Ono što ne mogu da mi oduzmu da sam radio marljivo, vrijedno, kao malo ko u ovom poslu. Nisam imao više od 20 dana slobodnih za 15 godina. Tu računam sve godišnje odmore i vikende zajedno. Osjećao sam suviše odgovornosti i za mene je bilo najvažnije da služim svom narodu. Služio sam vjerno, časno i pošteno. Sjutra ujutru ću gospođi Brnabić predati dužnost, koja će vršiti funkciju predsjednika Republike“, naveo je on.

Blokaderi bi na vlast bez političke borbe i programa

– Uvijek su o tiraniji govorili oni koji su bježali od dijaloga. Uvijek su o jednoumlju govorili oni koji ga zastupaju. Ja sam im nudio dijalog i prije 4 i prije 3 i prije 5 godina. Prihvatio sam poziv RTS-a  da idem sam protiv njih dvoje. Oni su odbili. Ako hoćeš u ring budi spreman da primiš udarac. Oni su navikli da zadaju udarce, ali ne i da prime udarac. Nude razbijanje zgrada, premlaćivanje ljudi. Sve u svemu, ponosan sam što smo uz ranjavanje gospodina Bogdanovića ispred Narodne skupštine, uprkos ubadanju čoveka, kojeg je blokader izboo na istom mjestu, hoću da idem bez predsjedničke funkcije. Koliko ovdje ima vas koji ste obmanjivali javnost sa pričama o zvučnom topu. Da li ste nekada razmislili da pustite glavu? Hvala vam što ste sada to učinili, jer ste se prepoznali. Nije vas bilo briga kada ste govorili o Jovanjici, Sarajevo safariju, preminulom dečaku iz Valjeva. Zato hoću kao običan čovjek da se takmičim.

Odgovori na pitanja novinara

Vučić je odgovorio na pitanje novinara o pomilovanju 49 ljudi.

– To je bio moj motiv. Ja sve najgore mislim o ljudima, i o njihovoj odgovornosti i neodgovornosti, kako god tumačite. Krivično-pravnoj odgovornosti, ljudskoj neodgovornosti, kada pravite planove da zauzimate državne institucije, i to na nasilan način, korišćenjem onih predmeta koje ne smete da koristite. Ništa se nije promenilo. Promenilo se samo to akt pomilovanja i abolicije, to su akti milosrđa, tako se i nazivaju i u teoriji i u praksi. Ostaviću cinizam za sutra. Pristupio sam tom aktu milosrđa zbog njihovih godina, a ne zbog toga što oni nisu za nešto krivi ili nešto nisu učinili. Pristupio sam tome zato što znam da bi bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora u svakoj državi, u svakoj zemlji na svetu. A ja želim da sačuvam svakog mladog čoveka, jer verujem da postoji nada da će se promeniti i da će se ponašati mnogo odgovornije u budućnosti. Samo se to promenilo, ništa više. Tako da ovo tumačite baš onako kako krivično-pravna teorija i ustavno-pravna teorija i praksa i tumače, kao akt milosrđa predsednika republike. Akt milosti, kako god hoćete, potpuno je svejedno. A inače, što se tiče nasilja, spaljivanja, ili, recimo, strašnih laži koje ste iznosili o mojoj porodici sve ovo vreme, ja nisam mogao svoju porodicu od vas, tako finih, da sačuvam i zaštitim, jer sam morao da vam odgovorim svaki put na svako vaše pitanje na pristojan način. Da svaki put vodim računa da vas ne uvredim. I svaki put kad to ne uradim, pitam se: jesam li izdao svog sina, svoju ćerku, svog malog sina? I svaki put ponovim isto, zato što znam da nisam samo otac troje dece, već predsednik svim građanima Srbije. Ali mi je bilo drago kad sam video, bar vas dvojicu ovde, da ste bar na sekund spustili glavu. Jer znate koliko ste laži iznosili, i o meni, i o mojoj deci, o mojoj celoj porodici.

– O mojim roditeljima neću ni da govorim. Hvala vam. Dakle, akt milosti, srećan da pomognem nekim mladim ljudima, uprkos činjenici da najsnažnije osuđujem sve ono što su uradili. I uprkos činjenici što ću uvek da se borim protiv njihovih političkih ideja, i to na najsnažniji mogući način.

Na pitanje da li ostaje pri tome da ćete se odazvati pozivu RTS-a na sučeljavanje, s obzirom na to da se dogodilo da će i Crta i gospodin Srđanović odbiti taj poziv, Vučić kaže sledeće:

– Sve vam je jasno, ne moram ništa ja dodatno da vam objašnjavam. To su ljudi koji su veoma jaki kada treba da idu u Bundestag, kada treba da idu u Evropski parlament, svuda gde govore sve najgore o Srbiji. A kada treba to da dođu da kažu u lice onome koga smatraju najodgovornijim za to, onda odjednom više nisu tako ni hrabri ni pametni. Zato što znaju da je istina potpuno drugačija. Ne zato što sam ja mnogo mudriji ili blagoglagoljiviji od njih, ne. Baš zato što znaju da nemaju nikakvu argumentaciju. Zato što znaju da bi ih pobedio ubedljivo. To su oni koji kažu da su oni samo posmatrači. Podneo sam ostavku, mogu da kažem, sram ih bilo, oni su bili najgori učesnici i Obojene revolucije i svega drugog, a sad peru ruke zato što znaju da će opet da izgube izbore.

O predstojećim izborima i saznanjima da će u izbornoj noći biti nemira.

– Naše službe su već upoznate sa svime, i nadležne institucije, siguran sam, radiće svoj posao, bez obzira što ja nisam više na čelu države. Nadležne institucije radiće svoj posao. Što se tiče naše spoljne politike, mnogo je teško bilo voditi tu politiku. Svaki sastanak, gotovo svaki sastanak je u poslednje 4 i po godine u Evropi bio mučenje. Svaki. Ni na jednom se nisam osećao lepo, zato što na svakom je prvo pitanje bilo: „Zašto nisi uveo sankcije Rusiji?“ “ Na svakom mestu. I sa Rusima je bilo teško, jer njihov je cilj da zadrže NIS pod svaku cenu, a ovim drugima da im to uzmu. Na kraju strada Srbija. Nigde nije za nas bilo ni jednostavno ni lako. Neće biti ni u budućnosti. Zahvalan sam našim kineskim prijateljima koji su nam mnogo pomagali u prethodnom periodu. Srećan što pokrećemo strateški dijalog sa Amerikancima. Srećan zbog dobrih razgovora i sa Putinom i sa Makronom, baš dobrih. I mislim da sam time ostavio nešto onima koji dolaze, pre svega Vladi Srbije, a kasnije i novom predsedniku Srbije.

– Što se tiče podrške ljudi, ja sam vam rekao svojevremeno, podsećam vas sve, samo što me nikada niko, ili mnogi ljudi, nisu želeli pažljivo da slušaju. Ja sam rekao: „Neće me oterati. “ Nikada hajku i harangu nisam priznavao kao način i metod političkog delovanja. Nikada. I to sam naučio još kao mlad dečak, mladić. Nikada ne slušaj ulicu. Ulica nikada ne donosi dobre odluke. Slušaj narod. A narod slušaš na izborima, a ne ulicu. Na ulici se ne dogodi retko da najgori isplivaju na površinu. Dovoljno je da pogledate samo nečije liste, sveće vam biti jasno. Ali ne smete vi da povlađujete njima, ne smete vi da povlađujete emocijama, već morate da vodite racionalnu, pragmatičnu, odgovornu i ozbiljnu politiku. Za takvu politiku i za vođenje takve politike nikada ne bih imao ni dovoljno snage, ni dovoljno entuzijazma, energije, svega drugog, da nisam imao podršku građana. I hvala ljudima u Srbiji na svemu. Na kraju, rekli su da nikada neću da podnesem ostavku. Baš ti koji su i večeras zaboravili da to konstatuju. Hoćete da vas podsetim da su to izgovorili lideri te liste koji ih najsnažnije podržavaju, jer su rekli da se kladimo da Vučić će ići sa predsedničkog mesta na izbore. Milivojević, ili kako mu je već ime, ovaj što služi Pajtiću, stvarnom lideru te liste. I evo, ja nisam više predsednik. Lagali su, kao i bezbroj puta do sada. Zato što su polazili od sebe. Zato što oni nikada ne bi podneli ostavku. Ni kada su uništavali ovu zemlju, ni kada su je razarali, ni kada smo bez 500. 000 radnih mesta ostali. Ni tada im nije palo na pamet. I što bi pokojni Tijanić rekao: „Svako se uvek kreće u granicama sopstvene pokvarenosti.“ I tako su pomislili da i ja neću. A ja hoću, i želeo sam, zato što hoću, i biću od sutra svuda po Srbiji, na bezbroj mesta tokom jednog dana.

– I za nas je demokratija od presudnog značaja, mi ćemo iste večeri objaviti precizne, tačne rezultate izbora, a to, pozivi, svi u 7 sati krenite ovamo, pa ćemo da zauzimamo, te bajke i priče za malu decu ostavite nekom drugom. Nema ništa od toga, i građani Srbije mogu da budu mirni, a na njima je odluka kakvu Srbiju žele da vide u budućnosti, i kome će svoje poverenje da daju. Svim učesnicima, još jedanput želim uspeh i sreću, želim mirnu, dobru, uspešnu kampanju, a još jedanput veliko hvala svim mojim saradnicima. Da se zahvalim svim ljudima koji su ovih 10 godina sa mnom naporno radili, koji su me trpeli i morali kroz svakojake pritiske, kroz svašta da prođu. Ja sam ponosan na sve njih, ponosan i na ove kuvarice i čistačice ovde koje su bile toliko vredne, i više sam juče zasuzio gledajući ih koliko su se i doterale i pripremile za taj naš poslednji susret. I beskrajno sam im zahvalan za svaki grašak, za sve što su radile sve ove godine, kao i za sve ove divne ljude koji su prevodili, koji su pisali, borili se, primali delegacije, i tako dalje. Hvala svim divnim ljudima, posebno hvala građanima Srbije na ogromnoj podršci. Hvala, živela Srbija!