Kada je Domagoj Margetić ovih dana govorio o tome kako bi političke neistomišljenike trebalo juriti ulicama, vezivati i „trpati u kamione“, teško je ne prisjetiti se slika koje je Beograd već gledao prije 15 godina.

„Odmah se to hvata, juri po ulicama, veže i trpa po kamionima. Nema milosti“, rekao je Margetić u jednom od svojih posljednjih obraćanja.

Ironija istorije je u tome što „kamioni“ koje Margetić danas priziva nisu samo metafora koja kod dijela javnosti može da probudi sjećanja na neka druga vremena.

Beograd, maj 2011.

Vratimo film na 26. maj 2011. godine.

Tog jutra vlast u Srbiji saopštila je da je uhapšen general Ratko Mladić. Vijest je javnosti lično saopštio tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić, ocjenjujući da su Mladićevim hapšenjem Srbiji „otvorena vrata“ ka Evropskoj uniji.

Tri dana kasnije, 29. maja, u Beogradu je održan protest podrške Mladiću, koji je organizovala Srpska radikalna stranka. Poslije skupa došlo je do sukoba dijela demonstranata i policije.

Tadašnja vlast saopštila je da je 111 osoba privedeno, dok su oštećeni policijska vozila i objekti.

Ali brojke nisu ono što je ostalo kao najupečatljivija slika tog dana.

Ostali su snimci.

Snimci mladih ljudi iza metalnih rešetki policijskih vozila, uhapšenih poslije protesta zbog hapšenja Mladića.

„Demokratski kamioni“

Upravo te slike danas, poslije Margetićevih riječi, dobijaju novu simboliku.

U Srbiji kojom je tada dominirala politika evropskih integracija i u kojoj je predsjednik bio Boris Tadić, hapšenje Mladića predstavljano je kao važan korak države prema Evropskoj uniji. Sam Tadić je tog 26. maja poručio:
„Današnjim hapšenjem Ratka Mladića Srbiji su otvorena vrata ka Evropskoj uniji.“

A samo nekoliko dana kasnije, slike sa beogradskih ulica pokazivale su drugu stranu tog političkog trenutka - policiju, sukobe, masovna privođenja i ljude iza rešetki policijskih vozila.

Zato bi se ta vozila, uz svu ironiju koju istorijska distanca dopušta, mogla nazvati „demokratskim kamionima“.

Ne kao zvaničan naziv, naravno, već kao simbol jednog vremena i paradoksa u kojem se riječ demokratija neumorno ponavljala, dok su oni koji su protestovali završavali iza metalnih rešetki policijskih vozila.

Petnaest godina kasnije - opet kamioni

I onda, petnaest godina kasnije, ponovo slušamo o kamionima.

Ovoga puta iz usta Domagoja Margetića.

„Odmah se to hvata, juri po ulicama, veže i trpa po kamionima. Nema milosti“, govori Margetić.

Nije se zaustavio na tome.

Govorio je i o „dovoljno bandera“, konopcima i ljudima koji bi mogli da vise, a potom ponovio da bi 26. oktobra ljudi trebalo da budu „vezani“ i trpani u kamione. Pominjanje bandera i vješanja u ovakvom kontekstu priziva jednu od najmračnijih antisrpskih parola sa ovih prostora - „Srbe na vrbe“. Da li je Margetić svjesno aludirao na nju, ne možemo tvrditi, ali takva retorika ostavlja prostor i za tu asocijaciju.

Domagoj Margetić preti Vučiću i poziva na revoluciju u Srbiji

Više od petnaest godina kasnije, Margetić ponovo govori o ljudima koje treba juriti po ulicama, vezivati i „trpati u kamione“.

A upravo je Srbija već gledala prizore ljudi iza rešetaka kamiona nakon političkog protesta - u maju 2011. godine, poslije hapšenja Ratka Mladića.

Zato Margetićeve riječi danas imaju posebno mučan prizvuk. Jer kada neko ponovo govori o vezivanju političkih neistomišljenika i njihovom „trpanju u kamione“, upravo zbog tih slika iz 2011. godine, takve riječi u Srbiji teško mogu zvučati bezazleno.

Bonus video:

Boris Tadić sebe vidi kao ministra spoljnih poslova i to uopšte ne krije.