Rusija ubrzano širi infrastrukturu za svoje najmodernije udarne bespilotne letjelice na zapadnom pravcu, stvarajući sistem koji joj omogućava masovnu upotrebu dronova i značajno povećava sposobnost odvraćanja potencijalnog protivnika.
Prema istrazi britanskog „Telegrafa“, analizom satelitskih snimaka i procurelih dokumenata identifikovano je najmanje 10 ruskih lokacija i 59 novih lansirnih šina duž pravca prema Ukrajini i Bjelorusiji. Dio infrastrukture već se koristi u ratu u Ukrajini.
Iako britanski list čitavu priču posmatra prvenstveno kroz moguću prijetnju NATO-u, dostupni podaci prije svega pokazuju da je Moskva izvukla pouke iz višegodišnjeg sukoba i krenula u ozbiljno povećavanje svojih bespilotnih kapaciteta.
Posebno je značajno što novi položaji omogućavaju lansiranje velikog broja letjelica u kratkom vremenskom periodu, što protivničku protivvazdušnu odbranu stavlja pred ozbiljan problem.
Novi Gerani mijenjaju odnos snaga
Posebnu pažnju zapadnih vojnih analitičara izazivaju novi Geran-4 i Geran-5.
Rusija razvoj ovih sistema usmjerava prema znatno bržim letjelicama koje je teže presresti od prethodnih verzija. Dostupne analize potvrđuju razvoj mlaznih varijanti Gerana i povećavanje ruske proizvodnje bespilotnih sistema.
Prema podacima koje prenose zapadni i ukrajinski izvori, Geran-5 mogao bi da dostigne brzinu od oko 600 kilometara na čas, uz domet približno 1.000 kilometara.
Upravo ta kombinacija brzine, dometa i mogućnosti masovne proizvodnje čini novu generaciju Gerana posebno značajnom za rusku vojsku.
Starije bespilotne letjelice mogle su relativno uspješno da budu presretane mobilnim timovima sa mitraljezima i lakšim sistemima PVO. Mnogo brže mlazne verzije drastično smanjuju vrijeme koje protivnička odbrana ima na raspolaganju za reakciju.
Više od 1.000 dronova na jednoj lokaciji
Razmjere infrastrukture posebno pokazuju kapaciteti pojedinih lokacija.
Prema istrazi „Telegrafa“, na jednom objektu postoji prostor za smještaj više od 1.000 bespilotnih letjelica, dok se na nekoliko lokacija nastavlja izgradnja novih lansirnih položaja.
Dio infrastrukture napravljen je preuređivanjem postojećih vojnih objekata i aerodroma, dok su pojedini kompleksi građeni praktično od početka.
Sve to pokazuje da Rusija dronove više ne posmatra kao pomoćno oružje, već kao jedan od ključnih elemenata savremenog ratovanja.
Važnu ulogu u tom sistemu ima kompleks Alabuga u Tatarstanu, koji je postao jedan od glavnih centara ruske proizvodnje bespilotnih letjelica. Nezavisne analize tokom 2026. ukazuju na nastavak širenja tamošnjih proizvodnih kapaciteta.
Zašto je NATO zabrinut?
Najveću pažnju na Zapadu, međutim, ne izaziva samo ono što ove letjelice trenutno rade u Ukrajini, već njihov potencijalni značaj u slučaju šireg sukoba Rusije i NATO-a.
Sa pojedinih položaja najnoviji ruski dronovi teoretski bi mogli da dosegnu i Varšavu, zbog čega zapadne službe analiziraju različite scenarije mogućeg budućeg sukoba.
Među njima se pominju napadi na kritičnu infrastrukturu, incidenti na teritoriji Poljske, pa čak i operacije pod lažnom zastavom.
Međutim, upravo ovdje postoji važna razlika između činjenica i pretpostavki.
„Telegraf“ navodi da nema dokaza da je Moskva donijela odluku da iz novih baza napadne Poljsku ili neku drugu članicu NATO-a. Riječ je o vojnim mogućnostima koje Rusija razvija i scenarijima koje zapadne službe razmatraju.
Drugim riječima, postojanje oružja koje može da dosegne teritoriju NATO-a samo po sebi nije dokaz namjere da ono protiv Alijanse bude upotrijebljeno.
Moskva gradi sposobnost odvraćanja
Iz ruskog odbrambenog ugla, stvaranje velikog broja disperzovanih lansirnih položaja ima jasnu vojnu logiku.
Umjesto koncentrisanja bespilotnih snaga na nekoliko velikih aerodroma koji mogu postati lake mete, Rusija raspoređuje infrastrukturu na više lokacija, povećava broj potencijalnih pravaca lansiranja i otežava protivniku mogućnost da jednim udarom onesposobi značajan dio kapaciteta.
Istovremeno, veliki domet novih sistema znači da potencijalni protivnik mora da računa sa mogućnošću odgovora i duboko iza linije fronta.
Upravo je odvraćanje jedan od osnovnih principa savremene vojne strategije: sposobnost da se protivniku nanese neprihvatljiva šteta može biti jednako važna kao i sama upotreba oružja.
Zato se podaci koje je objavio „Telegraf“ mogu čitati na dva načina.
Zapad ih vidi kao novu potencijalnu prijetnju istočnom krilu NATO-a.
Iz perspektive Moskve, međutim, oni pokazuju da Rusija poslije više godina rata ubrzano razvija jeftiniji, masovniji i tehnološki sve napredniji sistem udara i odvraćanja, sposoban da protivničku PVO stavi pred potpuno novu vrstu izazova.
A činjenica da se u NATO-u već razmatra kako odgovoriti na nove ruske Gerane pokazuje da je Moskva tim razvojem već uspjela da natjera zapadne vojne planere da mijenjaju svoje računice.
Bonus video:
Komentari (0)