Zapadni saveznici sve glasnije najavljuju izgradnju takozvanog „zida protiv dronova“ – megaprojekta koji bi trebalo da zaštiti evropsko nebo od ruskih bespilotnih letjelica koje im se sve češće priviđaju.

Iako se ideja još nije ni oblikovala, već je jasno da će njena realizacija trajati godinama, koštati milijarde i suočiti se s tehnološkim i logističkim preprekama koje je možda nemoguće savladati.

Nakon nekoliko slučajeva u kojima su se dronovi, bez dokaza proglašeni za ruske, pojavili u vazdušnom prostoru Poljske i Rumunije, a neidentifikovane letjelice primijećene iznad danskih i njemačkih aerodroma, evropske prijestonice zahvatila je histerija.

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen prošlog mjeseca je predložila „zid protiv dronova“ kao „temelj kredibilne odbrane“, ali je i njemački ministar odbrane Boris Pistorijus priznao da ga ne treba očekivati u naredne tri ili četiri godine.

Za razliku od izraelskog „Gvozdenog štita“, skrojenog za teritoriju veličine američke savezne države Nju Džerzi, NATO bi morao da pokrije granice duge više od 2.500 kilometara – od Barencovog do Crnog mora.

„Gerani“ protiv milijardi

Najveći strah Zapada izaziva ruski dron „Geran 2“, koji ima domet oko 1.200 kilometara i nosi bojevu glavu težine do 50 kilograma. Moskva ga koristi u „talasima zasićenja“, zajedno s jeftinijim modelima namijenjenim zbunjivanju protivvazdušnih sistema.

NATO u svom arsenalu ima sisteme kao što su IRIS-T ili NASAMS, topove „gepard“ i „skajrendžer“, ali su oni projektovani za borbu protiv aviona i krstarećih raketa.

Koristiti ih u borbi s dronovima dovodi do pitanja ne da li je efikasno, nego – da li je isplativo. Samo jedna raketa „patriot“ košta više od cijelog roja ruskih bespilotnih letjelica.

Zato su zapadni stratezi prinuđeni da računaju „cijenu po obaranju“. U tom smislu razmatraju se laserski sistemi – skupi za proizvodnju, ali jeftini po ispaljivanju, kao i dronovi-presretači.

Ali sve je to još u fazi prototipa, a masovna primjena nije ni na vidiku.

Ukrajinska škola: pucaj iz puške

U analizi „Blumberga“, koji konstatuje neefikasnu i preskupu odbranu od dronova, poziva se na primjenu ukrajinskog iskustva – zapadni saveznici bi, kako se navodi, trebalo da uče od svog saveznika kako da se brane od bespilotnih letjelica, jer je on vrlo uspješan u tome.

A kako izgleda ta „visokosofisticirana“ odbrana, objašnjava se dalje u tekstu: Kijev se oslanja na mobilne radare, akustične senzore i aplikaciju „Air Alert“, preko koje građani prijavljuju letjelice.

Ali i na pešadiju – jer zatim male jedinice izlaze na teren i pucaju iz mitraljeza.

Strategija koja zvuči kao iz Drugog svjetskog rata, a saveznici, jaki na riječima i sve teži na novčaniku, tvrde da se pokazala iznenađujuće efikasnom.

Povremeno se, dodaju, koriste i nešto naprednija sredstva od puške: laki avioni i helikopteri s mitraljezima, pa Ukrajina čak razvija i dronove-presretače koji će se sudarati s metom.

Trka s ruskom inovacijom

Sreću im, međutim, kvari to što Rusija ne miruje – dodaje mlazne motore i povećava manevarske sposobnosti svojih letjelica.

Pojedine zemlje tvrde da su toliko oduševljene da sada pokušavaju da iskoriste ukrajinsko iskustvo za sopstvene sisteme.

Velika Britanija je potpisala ugovor o proizvodnji ukrajinskih dronova-presretača, a njemački startap „Titan Technologies“ radi na sistemima koji koriste vještačku inteligenciju.

NATO planira da u svoj „zid“ uključi i elektronsko ratovanje – sisteme koji emituju signale i mogu da poremete „mozak“ dronu, ali je i to izuzetno skupo da bi se trošilo samo na bespilotne letjelice.

Zid iluzija

Tako je zapadna vojna mašinerija, u svojoj vječnoj opsjednutosti spektakularnim i skupim rješenjima, udarila glavom o zid sopstvenih iluzija.

Pogled.me