U pitanju je društveno angažovano djelo, u kom se autorka bavi ženskim pitanjem i temama koje se često “guraju pod tepih”.
“Moja fascinacija ostaje pitanje ženskih sloboda, jednakost među polovima, konstantni napadi na autonomiju ženskog izbora… Svijet u kome je teško voljeti svoj pol ukoliko nije muški”, ističe Čilović.
Kako dodaje, taj princip dominacije (muške) raste iz kažiprsta i gotovo uvijek je usmjeren protiv žena.
“Naša literarna baština, globalna ne pripada ženskim autorima i to je činjenica, ali moramo nekad biti kap u moru da bi smo se opravdale makar pred sobom, što znači da moramo prigrliti angažovanu poeziju i služiti se stihovima što je moguće bolje kako bismo dočarale sve one sitne, a tako bitne rane i na našoj ženskoj duši”, navodi autorka.
Ipak, ne misli da se bori protiv patrijarhata.
“I suviše su pjesnikinje malene da bi njihov glas mogao pokrenuti bilo kakvu lavinu, ja samo spasavam svoju dušu, jer ako ne progovorim, ne napišem zbilja ću od kolektivne histerije koja nam kreira novi narativ da su žene zbilja nedostojne jednakosti, poludjeti”, poručuje Čilović.
Ne vjeruje, kaže, u inspiraciju koja tek tako dolazi i “baca” u zanos autora koji ne zna ni koji je dan, ni godina, već tako opijen piše, piše i napiše knjigu.
“Vjerujem u to da autor ili autorka promišljaju svijet, traže odgovore na pitanja i čitaju. Mnogo čitaju i oblikuju svoj jezik toliko da on vremenom postane njegova ili njena privatna država”, zaključuje Čilović.