Vanredni parlamentarni izbori koji su juče održani u Crnoj Gori, skoro pa da su ogolili političku situaciju u državi, a građani, iako u nikad manjem broju, ipak su dosta dobro posložili političke kockice, nakon tri godine tumaranja i lutanja većine partija. Ako se u obzir uzme raspodjela poslaničkih mandata, prve izjave aktera, brojne kombinacije koje su od protekle noći otvorene, budući mandatar nove vlade Crne Gore, ma ko to bio, moraće narednih nedelja i mjeseci da rješava teške zadatke, bez malo nešto što bi matematičari u dvije riječi nazvali – kvadraturom kruga, piše „Borba“.
Da li je Crna Gora poslije vanrednih parlamentarnih izbora 11. juna 2023. bliža novim vanrednim izborima, petim za godinu dana nego – stabilnoj vladi. Ili, možda manjinskoj vladi? To su pitanja na koja tek treba da dobijemo odgovore, ali za početak da vidimo kako je ko prošao na ovim izborima, ko zaista može da slavi, a ko da tuguje i šta je to što je jasno poslije ovih izbora.
Pirova pobjeda Evrope sad, Spajić slabiji od Milatovića
Pokret Evropa sad jeste osvojio najveći broj glasova na ovim izborima, u procentima je to oko 26 odsto, ali daleko od toga da je ta grupacija apsolutni pobjednik ovih izbora. Naime, iako još od sinoć pokušavaju da spinuju javnost kako su oni sami pobijedili, istina je ipak drugačija i poraznija po njih. Evropa sad nije sama nastupila na ovim izborima već u koaliciji sa Ujedinjenom, Alternativom, Novskom listom, Durmitorskom inicijativom, nezavisnim građanima… Svi oni, ili gotovo svi će dobiti po jednog poslanika u novom sazivau, tako da Evropa sad od mogućih 24 ili 25 poslanika, na kraju će u skupštinskim klupama imati manje od 20 svojim poslanika. S obzirom da su bili na krilima pobjede u Podgorici i na predsjedničkim izborima, da su sebe već vidjeli na preko 35 odsto podrške na ovim izborima, a da su dobili samo 26 odsto, jasno je da će ovo biti pirova pobjeda Milojka Spajića. Apsolutni pobjednik u Evropi sad je sinić bio Jakov Milatović, koga je Spajić pokušao da marginalizuje nakon predsjedničkih izbora, a rezultati od sinoć su pokazali da je Milatović u prvom krugu predsjedničkih izbora imao 29 odsto na mnogo veću izlaznost, a Spajić mnogo manje. Takođe, nije tačna teza koju plasiraju iz ES da su oni sa pozicije vanparlamentarne stranke došli do 25-26 odsto podrške, jer su Milatović, Spajić i Olivera Injac bili ministri u vladi poslije 2020. godine, podržao ih je i sam tadašnji premijer Zdravko Krivokapić, plus sve manje partije i stranke koje su bile sa njima na listi, od kojih su neke, kao Ujedinjena, imale i prije parlamentarni status. Jasno je da nakon lošijeg rezultata koji su ostavarili sinoć, mnogi unutar ES će tek pokazati svoje nezadovoljstvo jer neće svi moći da budu namireni funkcijama, a iz prikrajka vreba i Milatović, koji zadovoljno trlja ruke, zbog lošijeg rezultata Spajića, kako bi u konačnom preuzeo Evropu sad. Naravno, tek treba da se odmota i klupko afere Do Kwon, tako da će naredni dani biti vrlo interesantni.
DPS zaustavio dramatičan pad, zahvaljujući kadrovskoj politici Evrope sad, ponovo su u igri
DPS je sa svojim tradicionalnim partnerima (SD, LP i DUA), uspio da se približi Evropi sad po broju glasova što je bilo nezamislivo do prije mjesec dana. Danas DPS diše za vrat ES, a to zaista niko nije mogao da predvidi. Jasno je da je loša kadrovska politika Evrope sad, gdje su svoju listu sastavljali s brda s dola, gdje ima i nekih funkcionera DPS-a, što će im se tek obiti o glavu, uticaće da DPS ostane u sedlu. Umjesto da je 42 vlada u kojoj su bili Krivokapić, Spajić, Milatović i Injac zadala konačan udarac DPS-u, oni su se obračunavali sa onima koji su ih izabrali i zato danas imamo DPS za mandat ili dva samo slabiji od Evrope sad. Zato DPS treba da zahvali Zdravku Krivokapiću i njegovim apostolima što juče nijesu išli na manje od 20 odsto, a trebali su, već su ostali u političkom sedlu, sa ozbiljnim brojem mandata, čak u jednoj varijatni biće najjača, pojedinačno, stranka u Skupštini. Jer, izgleda niko nije bolje odradio kampanju za DPS od Spajića i Krivokapića i to je danas svima jasno.
Za budućnost Crne Gore pokušali svi da unište, sa 15 odsto oni su pobjednici izbora
Čini se da je najveći pobjednik izbora koalicija Za budućnost Crne Gore, koja je uzela 15 odsto glasova, a protiv koje su bili skoro svi akteri izborne trke, kao i režimski i neki drugi nezavisni mediji. Nova srpska demokratija i Demokratska narodna partija, plus Radnička partija, povukli su riskantan potez i u samoj kampanji su odlučili da ugase Demokratski front i da sami idu na izbore. Otkačili su PzP, Marka Milačića i Vladislava Dajkovića, mnogo rizikovali za zbirni rezultat, ali na kraju su prošli odlično. Ne treba zanemariti činjenicu da su na njihovo biračko tijelo udarili bivši Krivokapićev apostol, Vladimir Leposavić, kao i Narodna koalicija Dejan Vukšić, Milačić, Dajković pojačani Batom Carevićem. Ako se doda da je i PzP išao sam, kao i SNP, onda je jasno da je 15 odsto osvojenih glasova odličan rezultat, imajući sve ove okolnosti u vidu. Sada kada su Leposavić. Vukšić, Milačić, Dajković i Carević ostali ispod cenzusa, a koji su jurišali na biračko tijelo ZBCG, jasno je da na narednim izborima koalicija Mandića i Kneževića neće ići ispod 20 odsto i da će biti stožer vlade. Da li će biti dio i ove vlade, na to pitanje niko ne može dati sada odgovor, ali čak i da ne uđu u vladu, oni će biti istinska opozicija toj vladi, koja nema šanse da ispuni ona megalomanska obećanja, pa je jasno da će ZBCG znati da kapitalizuje sve greške Evrope sad i da već na narednim izborima ostvare još bolji rezultat. Jer, ako se ES odluči da pravi koaliciju bez ZBCG, onda su u velikom problemu jer neće imati stabilnu vladu. Tako da bez obzira na sve, ZBCG relaksirano može da čeka naredne dane i mjesece, kako i sve naredne izbore.
Bečić izgubio koalicijom sa Abazovićem, URA opstala
Gotovo neprencipijelna koalcija, Demokrata i URE, koji su se mjesecima prije izbora čašćavali ko je veći kriminalac, ko je uzeo pare, a koga je strah od snimaka iz Beograda, na vanrednim parlamentarnim izborima ostvarila je relativno dobre rezultate.
Naravno, manje zadovoljan treba da bude Bečić koji će u novom sazivu parlamenta imati najvjerovatnije najmanje 7 svojih poslanika, a do juče je imao 10, dok zadovoljniji svakako treba da bude Abazović i njegova URA.
Naime, Abazović je 2020. godine imao 3 poslanika, sada je izvjesno da će imati 4, što za njih predstavlja veliki uspjeh, s obzirom na njihova 2 neuspješna eksperimenta sa 2 vlade u poslednje 3 godine. Najveća greška Bečića i Abazovića da ovu koliciju sada raskinu, da bi neko od njih utrčao u Vladu, ukoliko Evropa sad ne bude željela one druge iz ove koalcije. Oni treba da nastupaju u budućim pregovorima zajedno, da ne isključuju jedni druge iz buduće vlade i da ne pristaju na bilo kakve ucjene da se može s ovima, a ne može sa onima. Jer, ukoliko Demokrate rasture koaliciju sa UROM da bi ušli u vladu sa Evropom sad i manjinama, a bez koalicije Za budućnost Crne Gore, oni će gotovo izvjesno postati novi SDP Evrope sad.
Zato je najprincipijelnije da zagovaraju stav da u vladi budu zajedno sa koalicijom Za budućnost Crne Gore jer je ulazak njihov i ZBCG u vladu sa Evropom sad i manjinama najava stabilne vlade koja može da izgura puni mandat. Sve ostalo, gotovo izvjesno, vodilo bi nas kad tad prijevremenim parlamentarnim izborima, a čini nam se da smo svi umorni od izbora.