Piše: Vladimir Dobričanin, bivši poslanik i funkcioner Ujedinjene Crne Gore
Dobih danas od mog dobrog prijatelja djelove školskog udžbenika za 5. razred osnovne škole iz predmeta Poznavanje društva.
Nebitno je ko su autori, jer dobronamjerni sigurno nisu bili kada su ovo pisali. Nedobronamjerni su bili prema svojim precima, prema svojim sunarodnicima, najrođenijima, i, na kraju, prema istini, što je najžalosnije u svemu.
Čitav jedan dio posvećen naciji i državi, kao i nacionalnom biću i osjećanju, kao da je Jozef Gebels pisao tridesetih godina prošlog vijeka, kada je trebalo izopštiti jednu zajednicu iz društvenog i istorijskog postojanja. I on je ovako počeo, tekstovima u čitankama, a završilo se tako što je preko šest miliona baš tih, iz te zajednice, nestalo u brojnim logorima širom Evrope.
Srba u Crnoj Gori kod ovih autora NEMA. Mi ne postojimo ni kao nacionalna manjina, a ni kao konstitutivni narod. Jednostavno, nema nas.
Pa gdje smo? Jesmo li već predodređeni, po njima, da nestanemo? Evo, nestali smo iz udžbenika. Hoćemo li nestati i iz svijesti naših najmlađih?
Najmanje 30% tih đaka nacionalno se izjašnjavaju kao Srbi, barem se tako „pišu“ njihovi roditelji, ali oni se uče da Srba u Crnoj Gori nema.
Možda autori ovog, nazovimo, udžbenika misle isto što i ja, da su Crnogorci i Srbi jedan narod. Neće biti da je tako. Ipak je prikrivanje postojanja jednog naroda, onog koji je ovu Crnu Goru stvarao rame uz rame sa onima koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci, bio jedini motiv ovog nakaradnog pisanja.
U ovoj lekciji se kaže: „Nabroj najmanje pet pripadnika nacionalnih manjina.“
Ja pokušah i stadoh. Ne mogu. Kako da ih nabrojim? Ko su te manjine? Pa krenuh: Bošnjaci, Albanci, Hrvati, Romi… Gdje mi je broj pet?
Gdje mi je Petar II Petrović NJegoš, gdje mi je Sveti Petar Cetinjski? Da li da nabrojim i kralja Nikolu? Gdje su mi Vojislavljevići, Crnojevići, gdje u tome pripada Sveti Jovan Vladimir? Gdje mi je Sveti Vasilije Ostroški?
Da li i njih da nabrojim u nacionalne manjine jer su se svi do jednoga izjašnjavali kao Srbi, ili da ih uopšte i ne nabrajam? Da li i oni treba da nestanu iz udžbenika? Pa ko će onda ostati ako njih nema?
Na kraju krajeva, šta su to nacionalne manjine? To su građani Crne Gore i meni su najbliži, ali… Da se manemo ćorava posla.
Pod hitno da se Ministarstvo prosvjete pozabavi ovim istorijsko-društvenim falsifikatima i ovom perfidnom i veoma opasnom antisrpskom šizofrenijom u našem prosvjetiteljstvu, ako se uopšte ovo time može i nazvati.
Ukoliko se to ne desi, što je najvjerovatnije, pozivam roditelje da ovu lekciju njihova djeca preskoče i da to javno saopšte svojim nastavnicima i profesorima, a nastavnike i profesore da se drže istorijske istine i ništa više, a ni manje od toga.
Vama, koji ste donosioci odluka, poručujem: pokrenite u odborima i plenumu raspravu o tome šta nam djeca uče, ko im piše udžbenike, koje se poruke u tim udžbenicima prenose i za čiji račun.
Do tada, barem vi koji ste isto što i ja, učite djecu da znaju ko su i šta su, da poštuju i vole sve koji nisu kao oni i da se svako jutro pomole Bogu za novi dan, a mi ćemo ovima koji ovako pišu dati „keca ko vrata“ umjesto naše djece.
Bonus video:
Komentari (0)