Na današnji dan, 30. aprila 1999. godine NATO pakt je u svojoj agresiji bombardovao varošicu u Crnoj Gori – Murino. Poginulo je šest osoba, od kojih troje djece. Cilj je bio most na Limu. Pričinjene su i velike materijalne štete. Od NATO bombi u Crnoj Gori je stradalo 10 osoba, među kojima i troje djece. Ukupni krvavi epilog NATO bombardovanja SRJ bio je oko 2 500 ugašenih života civila. NATO agresija na SRJ, cinično nazvana „Milosrdni anđeo” trajala je 78 dana tokom koje je bilo 30000 vazdušnih naleta, 50000 ispaljenih razornih projektila. Ranjeno je 12500 stanovnika, a ogromna materijalna šteta načinjena je na brojnim vojnim i civilnim objektima, školama, zdravstvenim centrima, spomenicima kulture, medijskim kućama i slično. Agresija je uslijedila poslije neuspješnih pregovora o rješenju krize na Kosovu i Metohiji u Rambujeu i Parizu, februara i marta 1999. godine. Bombardovanje Jugoslavije okončano je 10. juna, usvajanjem Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti UN. Dan ranije, predstavnici VJ i NATO potpisali su u Kumanovu Vojno-tehnički sporazum, kojim je precizirano povlačenje snaga VJ sa Kosmeta i ulazak u pokrajinu međunarodnih vojnih trupa. NATO je izvodio napade na SRJ sa brodova u Jadranu, iz četiri vazduhoplovne baze u Italiji, a u nekim operacijama učestvovali su i strateški bombarderi koji su polijetali iz baza u zapadnoj Evropi, pa i iz SAD. Prema podacima UNHCR-a, Kosovo i Metohiju je od dolaska mirovnih snaga napustilo oko 230000 Srba i Roma. U istom periodu ubijeno je oko 500 Srba , ranjeno više desetina. a kidnapovano je oko 1500. Skupština Crne Gore izglasala je prije nekoliko dana da se zakon o boračkoj i invalidskoj zaštiti nađe na dnevnom redu, što su porodice stradalih tokom NATO bombardovanja u varošici Murino 1999. godine ocijenile kao pozitivan iskorak, nakon decenije nepravde koju su trpjeli. Predsjednik Udruženja NATO žrtava iz Murine Milan Mirković kazao je za Portal RTCG da se nada da će se Zakon usvojiti, a nada se i boljem odnosu Vlade Crne Gore prema tom mjestu na sjeveru Crne Gore. „Godinama smo se za ovo borili. Ranije vlasti za nas nisu imale sluha. Drago mi je što je Zakon konačno završio u skupštinskoj proceduri, ali treba napomenuti da odštetu treba da dobiju i povrijeđeni i oni koji su pretrpjeli veliku materijalnu štetu“, dodao je Mirković.đ Mirković je kazao da se ranije vlasti u Crnoj Gori nijesu mnogo okretale na porodice stradalih. „Dobro znate da je predsjednik Jakov Milatović bio prvi predsjednik koji se pojavio na obilježavanju godišnjice bombardovanja. Obeštećenje porodicama je jedna Božja pravda koju su godinama čekali. Osim toga, konačno je vrijeme da se Vlada obrati pažnju na naše mjesto iz kojeg se deceniju nazad iseljava sve više stanovnika. Mladi nam odlaze“, rekao je Mirković.

Bolna ispovijest unuka ubijenog

Bojan Komatina, unuk ubijenog Manojla Komatine, je nedavno gostovao u emisiji Slobodna zona sa Draženom Živkovićem na Prvoj televiziji i kazao da je tih dana bio srednjoškolac a da je 30. april bio lijep proljećni dan i izvršavali su svakodnevne obaveze. „Neposredno prije tog nesrećnog događaja prešao sam preko mosta koji je bio bombardovan. Ništa nije naslućivalo da nas čeka takva tragedija koja se desila tog dana. Posebno iz razloga što su nas republičke vlasti uvjeravale da smo bezbjedni. Na svim medijima se govorilo da NATO neće da bombarduje Crnu Goru, ili ako hoće, reći će nam koji će to biti cilj kako bi se stanovništvo pripremilo i izbjeglo nesrećne događaje. To se na Murinu nije desilo, izostalo je takvo obavještenje“, kazao je Komatina. Bombardovanje se dogodilo iz dva naleta. „U prvom naletu su svi stradali. Postojala je pauza od pola sata i ponovo se ponovilo nekih 7-8 projektila. U suštini, haotična situacija, kao iz filmova. Kuća se ruši, prozori, krov… Ne znate šta da radite i kako da se ponašate“, kazao je Komatina. Dodao je da su nakon bombardovanja počele da pristižu crne vijesti, i da je njegov djed stradao. U Murinu prvi put dolazi neko tek nakon 2020. godine. „Što se države Crne Gore tiče, Crna Gora nijedno slovo nije posvetila žrtvama. Spomenik je izradila savezna Vlada, a država Crna Gora nikada ništa uradila nije. Vjerujem da je do Crne Gore, ni sadašnjeg spomenika ne bi bilo. 2021. godine došao je Zdravko Krivokapić, a nakon toga nam je dolazio Jakov Milatović. To se i dalje ne smatra kao zločin, a rijetki su zvaničnici koji su rekli da je to bio zločin i da su ta djeca žrtve zločina. Izglasan je nedavno zakon gdje je njima priznat status civilnih žrtava rata“, kazao je Komatina ranije ove godine, prije usvajanja pomenutog zakona. Pogled.me