Nebojša Čović, bivši potpredsjednik Vlade Republike Srbije u intervjuu za Borbu, naveo je da nakon istorijskog rezultata na parlamentarnim izborima 2020. godine, upozorio da duboko ukorijenjen korov DPS-ove vlasti neće moći da se uništi ako se sasiječe samo na površini, već ga treba uništavati po dubini, kako ne bi ponovo izbio na površinu.
Čović smatra, da bi moguće rješenje aktuelne krize u Crnoj Gori moglo da bude u startu oročen mandat nove vlade, sa ciljem pripreme novih izbora, ali ne na proljeće, kako to priželjkuje Milo Đukanović, već za godinu dana, kako bi nova vlada imala priliku da nastavi vertikalnu demontažu kriminalizovanih struktura nekadašnje DPS-ove vlasti u crnogorskim institucijama i u potpunosti sasiječe glavne pipke ove hobotnice i privede ih pravdi.
Bivši potpredsjednik Vlade Srbije ocjenjuje da je jedan od ciljeva zahtjeva koji je upućen KFOR-u u vezi sa povratkom srpskih bezbjednosnih snaga na KiM, bilo, bez obzira na ishod, podsjećanje da RSB UN 1244 postoji, da je na snazi i da se sistematski krši od strane SAD i njenih saveznica.
Kako biste opisali aktuelni društveno-politički trenutak u Crnoj Gori, tj. novu institucionalnu krizu nastalu nakon propasti i drugog eksperimenta zapadnih centara moći (manjinske vlade)?
Vlast izaziva gotovo isti, ako ne i veći nivo zavisnosti od ostalih bolesti zavisnosti. A naročito neprikosnovena i apsolutna vlast koja traje više decenija, koja je povezana sa ličnim finansijskim i ostalim interesima velike grupe organizovane oko jedne porodice, oko jednog čovjeka, čije je djelovanje često prelazilo granicu kriminalnog udruživanja. Nije ni bilo za očekivati da će, posle toliko godina i sa takvim ulozima, posle decenija nekažnjivosti, mirno prihvatiti realnost, predati vlast i sve beneficije u kojima su godinama uživali i suočiti se sa odgovornošću. U toj očajničkoj borbi za politički i fizički opstanak, kako smo vidjeli od devedesetih naovamo, ništa nije sveto. Ni kumstvo, ni čojstvo, ni junaštvo. Lična korist je najviši interes koji opravdava sva sredstva.
Odmah posle istorijskog rezultata na parlamentarnim izborima 2020. godine, upozorio sam da duboko ukorijenjen korov DPS-ove vlasti neće moći da se uništi ako se sasiječe samo na površini, već ga treba uništavati po dubini, kako ne bi ponovo izbio na površinu. Neuspjeh vlade formirane sa puno muka posle tih izbora bio je rezultat neiskustva, ličnih ambicija i rovarenja mnoštva interesnih grupa, uključujući, prije svega, strane diplomate, ali i „kontraverzne biznismene“ i druge. Druga, manjinska vlada bila je, po samoj svojoj definiciji, u težoj poziciji, jer je uvijek izložena pritiscima koji opstruišu njenu samostalnost u odlučivanju.
Nije tajna da su mnoge uticajne strane administracije već godinama govorile da je koruptivnoj DPS-ovoj vlasti i njenom lideru istekao rok upotrebe i da je vrijeme da odu. Ali, nije ni tajna da je tokom svih godina dok je bio na vlasti, lider DPS-a razvio mrežu kontakata sa birokratama i u EU i u SAD i mnoge od njih vezao za sebe i lukrativnim poslovnim aranžmanima. Međutim, i pored toga, usaglašen stav međunarodne zajednice bio je da je odavno došao trenutak da DPS i Milo Đukanović odu sa vlasti. Međutim, kriza u Ukrajini je unijela novu realnost u međunarodne odnose, koja, kako vidimo poslednjih 10 mjeseci, nema veze sa racionalnim ponašanjem. I ta iracionalna, gotovo fašistička rusofobija i potpirivanje vještački stvorenih unutrašnjih podjela u Crnoj Gori su slamke spasa za koje se Milo Đukanović hvata. U tome mu zdušno pomažu njegovi već pomenuti saradnici u EU i SAD, koji su za sličnu podršku u nekim prethodnim presudnim trenucima bili bogato nagrađeni a i sada se nadaju sličnim aranžmanima.
Koje je rješenje koje bi garantovalo izlaz iz ove krize?
Po meni, moguće rješenje bi mogao da bude u startu oročen mandat nove vlade, sa ciljem pripreme novih izbora, ali ne na proljeće, kako to priželjkuje Milo Đukanović, već za godinu dana, kako bi nova vlada imala priliku da nastavi vertikalnu demontažu kriminalizovanih struktura nekadašnje DPS-ove vlasti u crnogorskim institucijama i u potpunosti sasiječe glavne pipke ove hobotnice i privede ih pravdi. Na ovaj način bi se spriječilo da rezultati novih izbora budu fingirana simulacija demokratije, kao što je to bio slučaj do 2020. godine. I to bi, pored svih izazova sa kojima se suočava Crna Gora, trebalo da bude jedan od najvećih prioriteta nove vlade. A dušebrižnike iz međunarodne zajednice treba podsjetiti su upravo Milo Đukanović, DPS i njihovi sateliti ti koji opstruišu demokratske procese u zemlji, a ne stranke novoformirane koalicije.
Kako ocjenjujete ponašanje DPS-a i njihovog lidera i da li je ta partija nakon debakla na lokalnim izborima 23. oktobra u stanju da kreira društveno-političke procese? Takođe, da li smatrate da će zapadne sile rehabilitovati DPS i vratiti u nekom obliku DPS na mjesto odlučivanja? Sa tim u vezi, kako ocjenjujete poslednje poruke zapadnih emisara koji su diorektno poručili paralamenatrnoj većini da ne pokušava u skupštini da formira Vladu na osnovu izglasanog Zakona o predsjedniku?
Ako i stavimo na stranu pitanje koliko je suverena država u kojoj demokratski procesi zavise od stranih diplomata, zanimljivo je da nikome od njih nije zasmetala DPS-ova opstrukcija formiranja Ustavnog suda Crne Gore, ili to da predsjednik otvoreno krši svoje obaveze višemjesečnim odbijanjem da da mandat kvalifikovanoj većini, kako bi na silu i protivpravno doveo do vanrednih parlamentarnih izbora, sa nadom da će se ovog puta bolje organizovati, i unutar Crne Gore i van nje, da neke nove izbore dobije na isti način kako je „dobijao“ referendume u prošlosti, izmišljenim pučevima i ostalim lažima i kombinatorikama iz svog arsenala. Ali nadam se da građani Crne Gore nešto i naučili iz prethodnih iskustava i na njima je da prelome da li žele da im zemljom vladaju strane diplomate i organizovane kriminalne grupe ili politički predstavnici koje su sami izabrali u istinski demokratskom procesu.
Situacija na Kosmetu je iz dana u dan sve dramatičnija po srpski narod. Kako komentarišete najnovije poteze Srbije (zahtjev KFOR-u)? Koje poteze Beograd treba da vuče u narednom periodu? Može li doći do oružanog sukoba na Kosmetu i kakve bi posledice na region i Evropu isti ostavio?
Naš narod ima običaj da kaže – ne pada snijeg da zavije brijeg, već da svaka zvijer pokaže svoj trag. Ukrajinska kriza je do kraja ogolila način funkcionisanja kolektivnog zapada, na koji sam godinama upozoravao. Kako je nekadašnji državni sekretar Majk Pompeo rekao na jednom predavanju u Teksasu u vrijeme dok je još bio na funkciji, „mi lažemo, mi krademo, sve je dozvoljeno da postignemo svoj cilj“. Sada su to, u nešto blažoj formi, ali isto tako šokantno, priznali i nekadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel i bivši francuski predsjednik Fransoa Oland. Međunarodni sporazumi se potpisuju bez ikakve namjere da se sprovedu, sa isključivom namjerom da se prevari druga strana. I to je taj poredak zasnovan na pravilima a ne na međunarodnom pravu, o kome sad svi na zapadu horski govore i pokušavaju da ga očuvaju, predstavljajući ga superiornijim nad poretkom zasnovanom na međunarodnom pravu. To je zakon džungle u kojoj pravila oni donose i mijenjaju kako im se svidi, a ne uređeni svjetski poredak zasnovan za zakonu koji je isti za sve.
Godinama sam upozoravao na ovaj trend kada je u pitanju KiM. SAD i ostale zemlje Kvinte od 2002. godine su aktivno dezavuisale i relativizovale krovni obavezujući međunarodni pravni dokument, Rezoluciju SBUN 1244, sve vrijeme radeći na svom paradržavnom Frankeštajnu na privremeno okupiranom dijelu teritorije suverene države, članice UN. Beograd je, kako se sada ispostavilo, naivno potpisivao međunarodne sporazume, ispunjavao svoje obaveze i činio ustupke predviđene tim sporazumima, dok druga strana ne bi ispunila apsolutno ništa, nakon čega bi SAD i njeni sateliti proglasili taj sporazum prevaziđenim i nametnuli neki novi sporazum, čime bi se vrzino kolo nastavilo. I u tom procesu su sprovodili sve suprotno od onog što tvrde da su im prioritetne vrijednosti: etničko čišćenje srpske i ostalih nealbanskih zajednica, potpunu kriminalizaciju tog okupiranog dijela srpske teritorije koji je pod njihovom kontrolom, destabilizaciju regiona u cjelini.
