Život imperatorske porodice Romanov nerijetko su otežavale raznorazne bolesti koje nisu mogli izliječiti ni konzilijumi ljekara sa dvora, a ni mistici i nadriljekari, koji su često bili poslednja slamka spasa oboljelih ili članova njihove porodice. Prokletstvo Romanovih „kosilo“ je sve pred sobom, a njegove „žrtve“ nisu imale nikakve šanse na normalan život. Od čega su bolovali članovi ruske imperatorske porodice i ko je zbog greške ljekara na onaj svijet otišao mnogo ranije nego što je trebalo?
Čudne bolesti Aleksandre Fjodorovne i njena vjera u nadriljekarstvo
Imperatorka Aleksandra Fjodorovna tokom života je gotovo neprestano imala problema sa srcem i nervnim sistemom, a njeno duševno stanje s vremena na vrijeme bilo je alarmantno – toliko, da je imala akutne histerične napade praćene bolovima i vrtoglavicama. Imperatorkini zglobovi takođe nisu bili sjajnog zdravlja, a dešavalo se da nije mogla nedjeljama hodati bez ortoperskih pomagala. Oko njenog zdravlja brinuo se čitav tim ljekara, koji su činili sve što u njihovoj moći da joj bude makar malo bolje, ali malo šta je davalo rezultate. Jedino što joj je iole pomagalo bili su (čudni) savjeti doktora Jevgenija Botkina: što manje kretanja, masaža i posebne kapi – placebo efekat ili ne, Aleksandra Fjorodovna se ipak osjećala nešto bolje.
U trenucima očaja i nesnosnih bolova, supruga Nikolaja II pomoć je tražila i od različitih iscjelitelja i nadriljekara, a njena potraga za alternativnim metodama liječenja njenom zdravstvenom stanju dodavala je još više mistike u očima posmatrača. Njena strast prema natprirodnom savladala je i kada je maštala da nakon četiri ćerke rodi nasljednika – tada se puna nade obratila hipnotizeru Filipu sa molbom da joj pomogne da ostane u drugom stanju.
Carevića Alekseja „pokosila“ neizlečiva bolest
Nakon nekoliko bezuspešnih pokušaja da svom suprugu, Nikolaju II rodi nasljednika, Aleksandrina molitva konačno je uslišena, i na svijet se pojavio carević Aleksej. Ipak, sreća nije dugo potrajala: ljekari su ustanovili da je sin od majke nasledio neizlječivu bolest hesenkih vojvoda – hemofiliju.
Napori ljekara da se Aleksejevo zdravstveno stanje drži pod kontrolom bili su bezuspješni, a nestašni dječak željan igre i zabave svakodnevno im je zadavao velike muke, budući da su i najmanji udarac ili modrica mogli da prouzrokuju obilno unutrašnje krvarenje i oštećenje mišićnog i drugih tkiva.
Ljekarska greška koja je sina Aleksandra II koštala života
Još od najranijeg uzrasta roditelji Nikolaja Aleksandroviča, ruski imperator Aleksandar II i Marija Aleksandrovna, bili su zabrinuti za njegovo zdravlje, budući da je carević bio krhke građe. Kada je imao 11 godina ljekari na dvoru primjetili su još jednu zabrinjavajuću stvar – dječak se borio i sa posebnim vidom tuberkuloze koji je napadao kožu i sluzokožu. Ipak, i pored neslavnog zdravlja, mladi carević trudio se da živi život punim plućima: da jaše, ide u lov i ni u čemu sebe ne ograničava.
Nažalost, 1860. godine, kada je Nikolaj imao samo 17 godina, pad sa konja na hipodromu u Carskom Selu, prekinuo je njegovo (relativno) bezbrižno djetinjstvo, a nakon tragičnog događaja, njegovo zdravlje naglo je počelo da se pogoršava. Mladić je bio svakodnevno u strašnim bolovima i malaksao, i ma koliko pokušavao da svom ljekaru, Šestovu objasni da se ne osjeća dobro, on je insistirao na tome da njegovo stanje nije ozbiljno i poslao ga na rehabilitaciju na more.
Ipak, ni morska klima Nikolaju nije pomogla, a simptomi su postajali sve izraženiji i izraženiji: glavobolje su bivale sve jače i učestalije, mladić je neprestano povraćao i imao gubitke kratkoročne memorije. Par godina kasnije, kada je Aleksej boravio u Nici na ko zna kojoj po redu rehabilitaciji, doktor Zdekauer je kod njega dijagnostikovao cerebrospinalni meningitis, a samo godinu nada kasnije carević je, sa jedva navršene 24 godine, napustio ovaj svijet.
Iznenadna smrt Nikolaja I okovana velom tajni
Vijest o smrti imperatora Nikolaja I koja je Rusiju obletjela 18. februara 1855. godine za čitav narod bila je neočekivana, budući da niko nije imao saznanja da je njegovo zdravlje pod znakom pitanja. Kolale su čak i priče da je imperator izvršio i samoubistvo ili da su ga otrovali, a jedna od verzija bila je i da je umro od upale pluća.
Upravo ta verzija je u narodu i najprihvaćenija: naime, imperator Nikolaj Pavlovič bio je strašno bolestan gotovo tri nedjelje, a njegov ljekar, Mandt, njegovu bolest nije uzimao za ozbiljno i liječenje ograničavao tek homeopatijom. Pred samu smrt, budući da je njegovo stanje bivalo iz dana u dan sve gore, okupio se konzilijum ljekara, koji su konstatovali dvostruku upalu pluća i prepisali ozbiljnu terapiju – nažalost, povratka nije bilo, a imperator je umro od paralize pluća.
pogled.me/rt.rs