Sulejman Ugljanin je prisustvovao na proalbanskom skupu u Minhenu, na kojem je zajedno s albanskim nacionalistima uz širok osmjeh držao zastavu Velike Albanije, na kojoj su i djelovi Srbije i Crne Gore, prenose „Sandžačke“.
Sulejman Ugljanin je uslikan ispred uramljene karte Velike Albanije, na kojoj se jasno vide djelovi Srbije i Crne Gore. Ta karta je jedan od dokaza da sve poprima ozbiljne dimenzije projekta u kojem se Sandžak Bošnjaci koriste za potkusurivanje. Pravo plitanje je: S kim i šta Sulejman Ugljanin dogovara ili je već dogovorio? U čije ime? I ko će na posljetku plaćati račune?, pita se portal „Sandžačke“.
Inače, Velika Albanija (albanski: Shqipëria e Madhe) je projekat koji ima za cilj ujedinjenje svih Albanaca u jednu državu. Albanci ovaj koncept često nazivaju “Etnička Albanija” (alb. Shqipëria Etnike).
Korijeni ove ideje sežu do Prizrenske lige 1878. godine, koja je tražila ujedinjenje svih Albanaca Otomanskog carstva u jedan veliki Albanski vilajet. Kao historijski primjer velike Albanije, po pravilu se navodi Kraljevina Albanija pod italijanskim protektoratom stvorena tokom Drugog svjetskog rata.
Teritorije koje bi, po zamisli velikoalbanskih ideologa, trebale ući u sastav te tvorevine su djelovi Grčke (Južni Epir i ostrvo Krf), zapadni djelovi Sjeverne Makedonije (Skoplje, Tetovo, Kumanovo, Gostivar, Struga, Debar i Kičevo), djelovi Srbije (Preševska Dolina, Medveđa, Bujanovac, i Preševo, Prijepolje, Sjenica, Tutin, i Novi Pazar) i djelovi Crnoe Gore (Bijelo Polje, Berane, Rožaje, Plav, Gusinje,te okolina Podgorice, Bara i Ulcinja.)
U slučaju reakcije Srbije na ove Ugljaninove aktivnosti, Sulejman i njegovi poslušnici bi vjerovatno tada, kao devedesetih, spakovali kofere i sada, umjesto Turske, vjerovatno našli neku vilu na Kosovu ili Albaniji, a nedužni bošnjački narod ostavili da plaća ceh za njihove budalaštine, pišu „Sandžačke“.
pogled.me