Više državno tužilaštvo u Podgorici pokrenulo je predmet u vezi sa javnim izjavama i događajima koji se odnose na pominjanje i simboličko predstavljanje istorijske ličnosti Pavla Đurišića, uključujući i nedavne izjave mitropolita Joanikija, kao i pjesme izvedene na slavljima u ugostiteljskim objektima u Podgorici, prenosi Aloonline.me. Naime, javni utisak sve više je da se institucije poput tužilaštva aktivno koriste kao alat za selektivnu represiju, sa jasno uočljivom ideološkom i političkom agendom. Međutim, iako bi se moglo očekivati da ovakva odluka tužilaštva bude okarakterisana kao korak u pravcu odbrane javnog morala i pravnog poretka, javnost je uglavnom dočekala ovu vijest sa dozom skepse — i s dobrim razlogom. Naime, javni utisak sve više je da se institucije poput tužilaštva aktivno koriste kao alat za selektivnu represiju, sa jasno uočljivom ideološkom i političkom agendom. Dok se reaguje na liturgijske govore i tradicionalne pjesme koje ne sadrže nijednu etničku ili rasističku referencu, izostaje bilo kakav postupak povodom skorašnjih događaja na kojima su se uz prisustvo političara iz bivšeg režima puštale pjesme u izvođenju pjevača otvoreno povezanih sa ustaškim narativom. Takođe, sama pjesma „Đurišiću, mlad majore“, oko koje se diže prašina, ne pominje nijedan narod niti sadrži poruke mržnje, već predstavlja izraz antiboljševičke i antikomunističke borbe, kakve su prisutne u političkom izrazu mnogih evropskih naroda koji su prolazili kroz slične istorijske traume. Sa druge strane, tužilaštvo ostaje gluvo na zahtjeve za procesuiranje onih koji veličaju figure poput Ante Pavelića ili izvode pjesme koje vrijeđaju srpske žrtve. Ovakva praksa stvara utisak da pravosuđe nije garant pravde i zakona, već instrument ideološke represije protiv onih koji ne pristaju na jedan jedini dozvoljeni narativ. Zbog toga se postavlja legitimno pitanje – da li je u pitanju briga za pravnu državu ili pokušaj kreiranja „novog antifašizma“ koji služi kao paravan za obračun sa svim što ima srpski predznak? Ovakva tendencija da se pravo instrumentalizuje u svrhu cenzure nacionalne, istorijske i duhovne tradicije jednog naroda ne samo da produbljuje podjele, već i ruši povjerenje u institucije koje bi trebale biti nepristrasne i slobodne od političkog uticaja. Pogled.me