Mitropolit crnogorsko primorski Joanikije služio je juče u manastiru Ostrog povodom praznika Vavedenja Presvete Bogorodice i a u liturgijskoj besjedi kazao da nije slučajno što se ovaj praznik nalazi na samom početku Božićnog posta, jer da nije bilo uvođenja u hram i posvećenja hramu Božijem, male djevojčice Marije, ne bi ona postala samim hramom Božijim i ne bi se u njenu prečistu djevičansku utrobu nastanio Sin Božiji, Logos Božiji, po blagovoljenju Boga Oca i silom Presvetoga Duha.
”Ovaj praznik naročito vole monasi i monahinje i stupanje u manastir liči na ovo uvođenje u hram, a posebno monaški postrig”, napravio je poređenje, dodavši da je Presveta Djeva svojim svetim životom uzor svim hrišćanima, a svojom djevičanskom čistotom uzor monasima, jer oni takođe svoje misli, srca i duše, prinose na dar i žrtvu Bogu istinitome, a On ih nagrađuje blagodaću“, kazao je vladika.
Mitropolit tvrdi da čovjek fizički uzrasta do jednog određenog životnog doba i onda stane i počne polako da urasta i da se smanjuje, a duhovno samo ako hoće i ako ide Božijim putem, uzrasta cio život.
„Kao što govori Sveti apostol Pavle, a to se odnosi na starost, da ako se ovaj zemaljski šator raspada, ali se obnavlja duša i nebeski stan”, rekao je i dodao da je Sveta Gora uzor svim monasima i monahinjama, a Sveti Sava je manastir Hilandar posvetio upravo praznik Vavedenja, te nije ni čudo što su mnogi naši manastiri posvećeni ovom prazniku, kao i manastir Ostrog. Rekao je da je to pokazatelj da je obitelj ovoga manastira od davnih vremena vezana za manastir Hilandar, a svetogorska duhovnost koju je donio Sveti Sava, njegovala se u našim manastirima za dugo vijekova, sve do Karađorđevog ustanka, kada se monaška duhovnost svela na neke druge aktivnosti, ali se obnavlja i danas cvjeta.
”Na ovo nas obavezuje Sveti Vasilije Ostroški, koji od svoga djetinjstva, sretajući se sa svetogorskim monasima koji su posjećivali hercegovačke manastire, želio da i sam ode na Svetu Goru pa ga je Bog i udostojio, boravio je tamo godinu dana, kao već spreman sasud Duha Svetoga, a na Svetoj Gori kroz Svete službe i kroz razgovore sa duhonosnim ocima Svetogorcima, on se ispunio pravoslavne duhovnosti i pocrpio blagodat Svetoga Duha, te se udostojio arhijerejskoga čina, ali je i tada živio upodobljavajući se Svetom Savi, povlačeći se u ostrošku svetinju”, rekao je objasnivši kako se Sveti Vasilije udaljavao od ljudi, ali je ostvario najveću bliskost sa ljudima pomažući im i čineći čuda u ime Božije.
”Ima li većeg čuda nego kada čovjek nevjernik dođe kod Svetog Vasilija i tu se preporodi, dobije vjeru kao božanski dar? To je najveće čudo, da se jedna duša preporodi, da pređe iz smrti u život, jer nevjerje se izjednačava sa smrću, a vjera sa životom”, rekao je i naglasio da jednaka blagodat i milost Božija osjenjuje i manastir Hilandar i manastir Ostrog, te čestitao igumanu Sergiju i bratiji srećnu slavu, a vjernom narodu poželio ukrepljenje i oslobođenje od grijeha tokom ovog velikog posta.
pogled.me