Semir Osmanagić, direktor Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”, istraživač megalitnih i piramidalnih lokacija širom svijeta, je u intervjuu koji je dao za Borbu istakao da se naša istorija piše u Beču, Berlinu i Londonu, a lokalni servilni istoričari i arheolozi je bespogovorno prihvataju.
On je ocjenio da i dan – danas traje proces rasparčavanja Balkana i naroda koji govore istim jezikom, otimanja naših resursa i nametanja kompleksa niže vrijednosti od strane stranaca koji su tokom prethodnih vjekova osvajali naša područja.
Osmanagić, koji je član ruske Akademije prirodnih nauka iz Moskve, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dijaspori, Aleksandrijskog arheološkog društva iz Egipta, dobitnik priznanja Kongresa SAD, nosilac priznanja „Dijamant nauke o piramidama“ Kongresa o piramidama u indijskom Bangaloreu, dobitnik priznanja „Amelia Edward“ o unapređenju nauke o piramidama iz Čikaga, tvrdi da naseljavanja Slovena na Balkanskom poluostrvu nikada nije ni bilo i da većina stanovništva na Balkanu i danas nosi gen koji na našim prostorima datira još od prije 38.000 godina.
Dodaje da „civilazacije nisu dolazile nama, već su se kretale s juga Evrope prema sjeveru“, što potvrđuje i činjenica da naš gen imaju ljudi u Oslu, Štokholmu i Moskvi.
Otvoreni Balkan
Budućnost naših naroda, Osmanagić vidi u saradnji, komunikaciji, slobodnom kretanju ljudi, roba, usluga, kapitala i ideja, pa mu samim tim ideja Otvorenog Balkana mu djeluje primamljivo, dok je sa druge strane uvjeren da će EU nestati sa scene u doglednom vremenu kada se bude stvarala nova evropska politička arhitektura.
Osmanagić je podsjetio da su „Zapadni Balkan“ Hrvatska i Slovenija, centralni Balkan su BiH, Srbija, Crna Gora i Makedonija, istočni Balkan su Bugarska, Rumunija i dio Turske, južni Balkan su Grčka i Albanija. Zapadne birokrate su napravile kovanicu ‘Zapadni Balkan’ za zemlje koje su u predvorju EU, iščekujući finansijsku i ekonomsku pomoć.
„Budućnost naših naroda je u saradnji, komunikaciji, slobodnom kretanju ljudi, roba, usluga, kapitala i ideja. Umjesto žalosnih kilometarskih kamionskih kolona na granicama naših državica,
pasoša, trgovine političkih elita svakim prijedlogom ‘druge strane’ i insistiranju na razlikama, nama trebaju projekti koji nas povezuju. Ako bismo na tren vratili Konfederaciju Jugoslavije i Bugarske iz 1947. imali bismo prostor srednje evropske države od 30 miliona ljudi čiju bi nezavisnost garantovali najvažniji resursi kao što su čista voda, organska hrana, energija za izvoz, obilje minerala i metala, turizam kao izvor prihoda te inteligentno, obrazovano stanovnisštvo. Ovo danas može da zvuči kao utopija, ali dvije generacije od nas, kada Evropske unije više ne bude i kada se bude stvarala nova evropske politička arhitektura, ništa nije isključeno.
Evropa je bila svjetionik s idejama o ljudskim slobodama i pravima izbora prije par decenija; danas je postala predvodnikom drakonskih mjera kojima se krše ustavima zagarantovana neotuđiva prava i slobode ljudi, s nizom korupcionaških afera. Stoga će sve više postajati prevaziđena i manje bitna u globalnim razmjerama. Ne zaboravimo da su 2020., kada su zatvorili svoje građane, štampali šest hiljada milijardi evra bez pokrića kroz Evropsku centralnu banku, koje su koristili za finansiranje svoje agende i dovođenja u još zavisniji status, putem kredita i grantova, okolne države-aspirante za članstvo u EU.
Naše male državice ne primjećuju da se putem novca neokolonijalni odnos prema nama produžava. Sjutra će to biti još veći stepen kontrole putem digitalnog ‘novca’. Nažalost, niti oslanjanje i zavisnost od istoka (Rusija) i Dalekog istoka (Kina) nije rješenje. Saradnja da, ali mora se prethodno ojačati unutrašnje tržište, strategija i nezavisnost. Na taj način postajemo ravnopravni partneri“, naglasio je on.