Prije gotovo sedam i po godina (24.oktobra 2015.) brutalnim nasiljem nad građanima policija je u Podgorici prekinula do tada najveći skup u istoriji Crne Gore koji je održan protiv diktatorskog režima Mila Đukanovića. Organizator protesta bio je Demokratski front. Istog dana dvije godine kasnije, na protestnom maršu kojim je obilježena godišnjica protesta, besjedu je održao paroh barski protojerej Jovan Plamenac.
U besjedi koju objavljujemo integralno, ugledni sveštenik Srpske pravoslavne crkve navodi sledeće:
********************************************
Kada su nas ono, prije dvije godine, na današnji dan, ispred zgrade Skupštine Crne Gore zasuli obogaćenim suzavcem i „topovskim udarima“, ostavši bez vazduha, razbježali smo se kud je ko ugrabio. Ja sam utekao niz Skaline, prema ušću Ribnice u Moraču. Sjeo sam na pižun ispod stijene nad rijekom, grabeći čisti vazduh. Kada mi se vid malo razbistrio od suza, ugledao sam pored mene – Andriju Mandića.
Prodisavši, nastavili smo niz stepenice. Onda su i stazu i mostić ispred nas zasuli suzavcem. Iza nas suzavac, ispred nas suzavac. Bili smo u klopci. Očekujući ih da nas klepe s leđa, udahnuli smo duboko i nastavili bježanje, ušavši u novu agoniju.
Ponovo smo prodisali tek na Nemanjinom gradu. Krenuli smo ka Sahat kuli.
Ubrzo smo sreli ljude koji, u panici, bježe sa te strane. Rekli su nam da SAJ-evci džipovima jure po gradu, upadajući u grupe ljudi, čudom Božijim još nikoga ne usmrtivši, ispaljuju patrone sa suzavcem.
Vratili smo se i nastavili da bježimo prema Pobrežju. Vidjevši da je Podgorica postala lovište, blindirani policajci lovci, a mi – lovina, sklonili smo se u ovaj restoran. Ne na večeru, kako su to poslije izmislili, nego – kao u grm.
Ubrzo su se tu pojavili SAJ-evci. Neke momke koji su se zatekli u restoranu prislonili su uza zid, Marka Ražnatovića položili na pod…
Uhapsili su Andriju Mandića. Za njega su i došli. Locirali su ga, valjda, preko njegovog mobilnog telefona.
Samo što su odveli Andriju, čuli smo da su SAJ-evci prethodno upali u restoran pored „Kristala“. I da su tu prebili neke momke. Kako su nam rekli, SAJ-evci su tamo, grunuvši, upitali: „Gdje je Andrija Mandić“? Neko od mladića koji su se zatekli u kafani, posprdavši im se, otvorio je frižider i rekao: „Nije ovdje“. Polomili su ih. Valjda ti njihovi uređaji ne mogu da lociraju čovjeka baš u stolicu.
Postavljanje bodljikave žice oko režima Mila Đukanovića i njega lično, započetog hapšenjem Andije Mandića u ovom restoranu, u koji se on, gonjen, sklonio, nastavljeno je tragikomedijom rijalitija „Državni udar“, koji je kruna sestrinske saradnje crnogorske i srbijanske obavještajne službe.
Ovaj dan će – nadam se – biti državni praznik u Crnoj Gori. Jer, ovaj dan simbolizuje otpor crnogorskog naroda nasilju antihrišćanskog duha Zapada koji nad njim sprovodi korumpirani režim Mila Đukanovića, čovjeka ucijenjenog ličnom slobodom.
I, nadam se da ću doživjeti da u ovom restoranu osvane spomen ploča na kojoj će pisati: „Ovdje je 24. oktobra 2015. godine uhapšen Andrija Mandić, predvodnik otpora crnogorskog naroda režimu Mila Đukanovića“.
pogled.me