Kapetan Jovan Deroko bio je najmlađi oficir Vojske Kraljevine Jugoslavije, koji je ujedno važio i za jednog od najhrabrijih boraca. U svojoj vojnoj karijeri napravio je samo jednu grešku – i ta greška ga je koštala života.
Kada je počeo rat, odmah se stavio na raspolaganje svojoj Otadžbini. Nažalost, bio je zaveden humanom idejom da je moguće izbjeći „bratoubilački rat“ i napraviti dogovor sa sugrađanima koji su izabrali da se priključe paravojnoj partizanskoj jedinici. Vjerujući da je ono ljudsko u njemu prisutno i u njima, dao je sve od sebe da iscrpnim pregovorima pokuša da uspostavi dogovor o zajedničkom djelovanju, koje je prividno i postojalo na samom početku rata.
Rođen u Francuskoj, u porodici starog mletačkog roda, potomak državnika, generala i profesora, Deroko je nosio u sebi plemenitost evropskog školovanja i čistotu srpske duše. Nije vjerovao u mržnju, već u zajedništvo svih Srba protiv okupatora – ne shvatajući da okupacija nije dolazila samo sa jedne strane.
Sve vrijeme je pokušavao da uspostavi dogovor sa njima. Čak i kada je postalo jasno da od toga nema ništa, izdao je naredbu:
„Ako se sretnete sa partizanima i dođe do potrezanja oružja, ne pucajte u meso već preko njih u vis. To su naša braća koja su zavedena. Treba ih zaplašiti i oni će se predati.“
Ubrzo nakon oslobođenja nekoliko važnih gradova od Nijemaca, propada njegov posljednji pokušaj pregovora sa partizanima Sredoja Uroševića, koji već sjutradan napadaju s leđa Derokovu jedinicu iz pravca Čačka i njega mučki ubijaju.
Mladi oficir sahranjen je odmah pored groba slavnog Tanaska Rajića na Ljubiću. To mjesto postaje kultno mjesto srpskih boraca tokom cijelog rata. Nažalost, po okupaciji komunista, oni dolaze na to mjesto i krvnički ruiniraju njegovo grobno mjesto, iživljavajući se nad njegovim posmrtnim ostacima, koje potom bacaju da im se izgubi svaki trag.
Bonus video:
